Što će donijeti sekuritizacija na domaćem tržištu? – Sekuritizacija je najsloženiji produkt na financijskom tržištu. Riječ je o produktu koji omogućuje financiranje, prodaju rizika i poboljšanje prinosova na kapital. Pri uvodenju sekuritizacije sigurno će banke biti prvi subjekti koji će je primijeniti. No mogao bi ga, primjerice, koristiti i HAC na temelju budućih potraživanja u vezi sa cestarinama. Ali i sve veće kompanije ili javna poduzeća. Primjerice, u Rusiji je Gazprom na temelju svojih budućih prodaja plina došao do novca s kojim je sagradio nova postrojenja. Investitori bi bili svi koji i sada ulažu na tržištu kapitala, od mirovinskih fondova, osiguravajućih kuća ili investicijskih fondova.
Realno je očekivati da će onda i sekuritizacija pomoći u razvoju tržišta kapitala? – Da, povećat će volumene trgovanja, a institucionalni ulagači dobit će još jedan kvalitetan vrijednosni papir u koji će moći ulagati.
Te će vrijednosne papire moći izdavati posebne institucije? – Da, tzv. SPV koji može biti posebna tvrtka ili sekuritizacijski fond. U anglosanskom zakonodavstvu SPV može biti i zaklada. Riječ je o instituciji koja će preuzeti imovinu i na temelju nje izdati vrijednosni papir.
Istaknuli ste potrebu da te tvrtke budu oslobodene plaćanja poreza. Zašto? – U slučaju da je SPV lociran u Hrvatskoj, PDV bi povećao troškove sekuritizacije. Stoga bi sekuritizacijski SPV trebalo izuzeti iz PDV-a.
Već se govorio i o iznosu koji bi domaći banke mogle sekuritizirati. O kojoj je brojci riječ? – Preliminarna istraživanja na temelju upitnika poslanih bankama, pokazala su da bi taj iznos mogao biti tri milijarde eura. No mislim da je to preterano, jer se kod sekuritizacijske imovine mora paziti da dokumentacija bude standardizirana te da banka ima povijesne podatke koji mogu ukazati na sve pokazatelje potrebne za utvrđivanje rejtinga. Zato smatram da bi ta imovina mogla biti u visini od 1,5 do dvije milijarde eura.
Pod kojim uvjetom izdavatelj može sekuritizirati svoj portfelj? – Uvjet je da institucija ima IT tehnologiju koja omogućava praćenje povijesnih podataka kreditnog potfelja, zatim one koje imaju standardiziranu dokumentaciju pri odobravanju kredita i one koje u ugovoru o kreditu nemaju klauzulu o zabrani prodaje, a paket kredita koji se prodaje ne smije biti manji od 150 milijuna eura.