Lik i djelo

Kao i kod preuzimanja Spačve, kod preuzimanja Česme Puljizovi su se interesirali s ambicijama Željka Žužića, ali ovaj put Puljiz još nije uspio.

Dio dionica Spačve, oko osam posto, Čvor je ubrzo prodao tvrtki Buje export, a Puljiz i Konjevod jedno su vrijeme razmišljali o prodaji i preostalih dionica (za koje je svojevremeno bio zainteresiran vlasnik Soliduma Željko Žužić), ali 2005. godine ipak su odlučili povećati svoj vlasnički udjel i ući u potpuno novu branšu. Od vinkovačkih poduzeća Watmont i Elanpromet kupili su oko 24 posto dionica, čime su osigurali većinski paket tvrtke. Nakon toga, objavili su javnu ponudu za preuzimanje te su za 60 kuna po dionici kupili udjele od nekoliko malih dioničara i Ministarstva financija, ukupno oko 27 posto kapitala tvrtke.

Iako im je prema tvrdnjama upućenih u preuzimanju Spačve uvelike pomogao dotadašnji predsjednik Uprave te tvrtke Miroslav Čuljak, novi vlasnici nisu bili zadovoljni njegovim radom i sporim tempom razvoja tvrtke, pa je on vrlo brzo otišao iz Spačve. Kornilo tvrtke 2005. godine preuzeo je Puljiz, koji se odlučio potpuno posvetiti operativnom vođenju poslova, a zbog njegovog angažmana u Spačvi dogodile su se promjene i u Čvoru – mjesto operativnog direktora preuzeo je zajednički prijatelj Konjevoda i Puljiza, Željko Šimunović.

Od dolaska Puljiza na čelo Spačve, većina onih koji ga poznaju kažu da je ta tvrtka doživjela pravu renesansu. Vođen idejom da je u poslovnom svijetu sve moguće, u posljednje dvije godine iz konzervativne tvrtke kombinat skog tipa napravio je modernu tvornicu. Razbio je dotadašnji stav da su stvari takve kakve jesu i da se ne mogu mijenjati, prilično se beskompromisno riješio kadrova i projekata koji nisu postigli rezultate, a direktorske pozicije podijelio je mladim i ambicioznim ljudima. Sa svoje 44 godine, uz člana Uprave Dragu Veselčića, najstariji je direktor u Spačvi.

• Mladu radnu snagu Puljiz je prihvatio kao dobru stvar, ne bojeći se konkurencije, što više mlade menadžere motivira da sami predlažu projekte te da individualno razmišljaju o razvoju tvrtke. Iako pojedinci iz drvne industrije na Puljiza gledaju kao da je ‘pao s neba’, taj isti ‘outsider’ zaposlio je 500-tinjak ljudi u prilično nerazvijenom kraju Hrvatske, udvostručio promet te od Spačve napravio drugoga najvećeg izvoznika hrvatske drvoprerađivačke industrije. Spačvu trenutačno čine četiri tvornice – pilin, parketarija, tvornica furnira te tvornica vrata i lijepljenih ploča, a tvrtka na godinu prerađuje oko 90 tisuća prostornih metara hrastovih i jasenovih trupaca, od čega se 71 posto izvozi na zapadnoeuropska tržišta – rekao je jedan njegov poznanik.

Iako odlučno upravlja tvrtkom, suradnici se slažu da Puljiz nije diktator, već da zna poslušati mišljenje kolega, a isto tako i odgovornost podijeliti na niže razine.

Ambiciozan, poduzetan, pun energije, dinamičan, čovjek od akcije, riječi su kojima su ga najčešće opisivali njegovi suradnici, a Vinkovčani za njega kažu da je prilično skroman. Ne vozi bijesne aute, nema jahte, a na godinu pro-

ka tvrtku koja izvozi trupce, Puljizovim dola-

skom Spačva je počela proizvoditi finalne pro-

zvode. Jedna od njegovih hrabrih odluka bila

je ulazak na tržište parketa, s obzirom na to da

u tom segmentu u Hrvatskoj vlada prilično ve-

lika konkurencija.

Posljednji veliki potez koji je povukao bila je odluka da preuzme nekadašnjeg drvoprerađivačkog diva iz Bjelovara, tvrtku Česma u stečaju. Tom bi se akvizicijom Spačva proširila na proizvodnju furnira i u tom bi segmentu postala jedna od najvažnijih tvrtki u regiji. Kao i kod preuzimanja Spačve, njegovi interesi prekloplili su se s ambicijama Željka Žužića, ali ovaj put Puljiz nije uspio upisati pobjedu nad konkurentom. Naime, iako je Spačva dala najbolju ponudu, u visini od 39,9 milijuna kuna, još nije uspjela preuzeti bjelovarsku tvrtku jer se Željko Žužić, nezadovoljan što je eliminiran iz nadmetanja za Česmu (zbog nepotpune dokumentacije), žalio Vrhovnom sudu. Visoki trgovački sud nije poništio dražbu za prodaju bjelovarske Česme, već je u svom rješenju nakon žalbe Soliduma zatražio detaljnije obrazloženje, pa se Solidum prije 15-ak dana ponovno žalio. Njegova žalba još nije riješena, a jednako kao i Žužić, i Puljiz se nada da će Vrhovni sud presuditi u njegovu korist.

Dvojac Puljiz-Konjevod za sada nije bio previše uspješan u preuzimanjima (osim Spačve). Naime, njihov prošlogodišnji pokušaj da preuzmu Exportdrvo nije uspješno završen – zaustavili su se na prikupljenih oko 35 posto dionica. Uprava Exportdrva njihovu ponudu proglasila je neprijateljskom, a Nadzorni odbor je dao opširno očitovanje u kojem su naveli da iza Spačve stoji nezakonito stečen kapital. U kuloarima su se tada pojavile spekulacije da su Čvor i Spačva prezaduženi, da je Exportdrvo za njih prevelik zalogaj te da iza svega stoji Čačićev kapital. Jedna od teorija je da iza svega toga stoji i Miroslav Kutle.

U Spačvi, naravno, demantiraju takve navode, a unatoč neprijateljskom stavu Exportdrva, i dalje ne odustaju od preuzimanja. Visoka zaduženost Spačve jedino je što se trenutno spočitava Puljizu i dio ljudi iz branše nije uvjeren hoće li ta tvrtka moći isplatiti velike investicije u koje je krenula u kratkom razdoblju. Oni koji staju u njegovu obranu kažu da je spreman riskirati ako vjeruje u neki projekt, ali do granice do koje bi mogao ugroziti poslovanje tvrtke. Najbolja potvrda da je u Spačvi u zadnje dvije godine napravljen odličan posao informacija je da su za tu tvrtku zainteresirani brojni strani partneri, a među ostalim i velika švedska kompanija Tarkett. Doduše, vlasnici Spačve, barem za sada, ne razmišljaju o prodaji.