Savjetnik

Moguć je i raskid neovisno o volji druge strane. No takvu mogućnost jednostranog raskida ugovora preporučljivo je unaprijed ugovoriti, primjerice za slučaj kašnjenja i slično.

Premeđa ga mnogi u Hrvatskoj tako ne doživljavaju, ugovor je zakon za stranke, moraju ga poštovati i ispuniti. To je temeljno pravilo Zakona o obveznim odnosima kojim se želi naglasiti da je to ozbiljan pravni odnos koji obvezuje. Međutim, postoje i druga važna pravila koja na određeni način relativiziraju osnovno, uključujući i ona o raskidu ugovora.

Raskid ugovora svakako treba razlikovati od slučajeva pobojnosti ili ništetnosti, pri kojima s ugovorom nešto nije u redu već u vrijeme sklapanja. Pri raskidu je riječ o prestanku pravno valjanog ugovora koji još nije ispunjen ili je samo djelomično ispunjen. Raskid ugovora moguće je sporazumom stranaka koje su ga, jednako kao što su ga bile ovlaštene sklopiti, ovlaštene i raskinuti. Međutim, ako je ispunjen, nema mogućnosti raskida – u tom slučaju može se samo sklopoti novi ugovor, ali tada sa suprotnim (obrnutim) ugovornim ulogama. To je posebno važno u odnosu na moguće porezne zahtjeve jer pri raskidu nema porezne obveze ni na osnovi prvog ugovora, a nema li raskida ugovora, ima poreznih obveza na temelju oba ugovora.

Za razliku od rješenja u nekim drugim pravima u hrvatskom pravu vrijedi načelo neformalnosti raskida, što znači da se sporazum o raskidu može postići i usmeno, čak i kad je osnovni ugovor u pisanu obliku. Formalni raskid obvezan je kad ga proizlazi iz prirode stvari – preporučuje se, posebno radi lakšeg dokazivanja, uvijek sastaviti ispravu o raskidu, koja ne podrazumijeva nikakvu ovjeru suda ili javnog bilježnika.

Kao posebnu situaciju Zakon o obveznim odnosima uređuje pravo na jednostrani raskid na temelju zakona, dakle bez potrebe za posebnom ugovornom odredbom o raskidu. Potrebno je dati izjavu o volji za raskid; daje je ona strana u čiju je korist pravo na raskid propisano, naravno, samo ako želi raskid.

Ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano velik gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine. Strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili svladati. Kad jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravdno izmijene.

Iznimno je posebnim propisom (Zakon o porezu na promet nekretnina) određeno da se prijenos u zemljišnim knjigama smatra konačnim ispunjenjem ugovora, pa se u roku od jedne godine od rješenja o utvrđivanju porezne obveze dopušta obnova poreznog postupka i stavljanje izvan snage porezne obveze – izvan navedenog roka takva mogućnost zbog raskida voljom stranka ne postoji. Nema li suglasnosti stranaka ili je premašen navedeni rok, jedina je mogućnost za ugovorne strane raskid sudskom odlukom, što znači dodatni gubitak i vremena i novca. U svim drugim slučajevima u kojima takav specijalni propis ne postoji, primjenjuje se opće pravilo i, ako je ugovor ispunjen (a prodavatelj je pri prodaji nekretnina sve izvršio sklanjanjem ugovora i davanjem dopuštenja za uknjižbu pa bi se, da nema navedene posebne odredbe, sigurno smatralo da je ugovor ispunjen), nema mogućnosti raskida.

Ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze. Raskidom ugovora obje su strane oslobodene svojih obveza osim obveze na naknadu štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamno vraćanje obavlja se prema pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora. Svaka strana duguje drugoj naknadu za korist koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi. Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je primila isplatu.

Naš zakon dopušta i povećanje odgovornosti, što je korisno ugovoriti, ali uvijek u pisanom obliku i što je snijeg, da bi se nejasnoće svele na najmanju mjeru. Veoma je važno da svatko tko pristupa sklanjanju ugovora zna da je to vrlo ozbiljna stvar, nešto što obvezuje, ali isto tako i nešto što može (posebno ako druga strana nije baš najurednija i najsvježnija, a to se događa), umjesto koristi koju svatko očekuje, prouzročiti velike probleme. Jedan je od mogućih problema i da druga strana raskine ugovor koji nam je mnogo značio, čak i bez posebne izjave volje ako je riječ o zakonskom raskidu.

Kao najvažniji savjet svima izdvojili bismo angažiranje stručnjaka za sklanjanje ugovora, ali na način mnogo drukčiji od kod nas još uobičajenoga. To znači zahtijevati pisano gledište razvoja odnosa, argumentirano upozorenje bar na najveće i najčešće teškoće, uključujući i raskid ugovora, a posebno osvrt na rješavanje mogućih odštetnih zahtjeva i na to tko u kojem slučaju snosi teret dokaza. Naravno, savjetodavac je (uzu stručnost, preduvjet da ga se uopće angažira) to prihvatljiviji što ima veći iznos osiguravajućega pokrića za štetu koje prouzrokuje u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti.