Nit vodila ovog filma, odnosno njegovih tvoraca, sigurno nije bila prikazati nešto novo i nevideno. Narativno-visualni stil podsjeća na Soderbergha, jednog od producenata, tematika i pristup na Probudenu savjest, glazba, pod palicom Jamesa Newtona Howarda, na milijun drugih filmova. Gilroy je to redateljski debi nakon što je zanat peka kao scenarist na nizu zvučnih projekata poput Bourneove trilogije, Armagedona, Davoljeg odvjetnika itd. Čovjek odbija raditi niskobudžetno i s nepoznatim glumcima. Michael Clayton odvjetnik je ‘čistač’, kao što sam tvrdi, u poznatoj odvjetničkoj tvrtki. Poslan da u skladu s prirodom svojega posla riješi problem s odmetnutim i poluludim visokopozicioniranim odvjetnikom te tvrtke, biva uvučen u opasno razotkrivanje moćne biokemijske korporacije… Kao što je rečeno, nije duhan, nego je štetno gnojivo, čije povlačenje i odštete tvrtku staje mnogo više nego dati ubiti ljude koji bi to mogli rastrubiti.
Ipak, Gilroy izlaže mnogo preglednije od uobičajenog Soderberghova zamagljanja, digresiranja i larpurlartizma, jednostavnim scenama i bez dubinskoga zaranjanja u likove. Zamisao nije ispričati veliku priču o zlocestim korporacijama koje ubijaju za lovu, što je dobro jer bi u suprotnom bila riječ o opasnom recikliranju (osim Probuđene savjesti tu je i Erin Brockovich), nego portretirati u kratkim i jasnim crtama nekoliko zanimljivih likova, s jasnim težištem na perspektivi jednog, u ovom slučaju Michaela Claytona, propalog ugostitelja i degeneričnoga kockara, te s jasnom porukom koju šalje nadmeno i docirajuće.
