Nije bez razloga nezasitni ljubavnik Casanova svakog jutra doručkovao goleme količine kamenica. Nutricionisti tvrde da ta vrsta školjki sadrži velike količine fosfora i joda, koji, navodno, jamče seksualnu izdržljivost.
U najranijim pronadenim dokumentima spominju se biljke koje potiču seksualni apetit. U Bibliji se spominje mandragora, koju su rabili Rahela i Jakov; Aristotel prije 2.500 godina govori o poticajnom učinku španjolske mušice, a narodna predaja iz raznih dijelova svijeta navodi brojne biljne i životinjske proizvode koji navodno jačaju libido i(li) potenciju. Grci i Rimljani konzumirali su, pak, sjemenke anisa, a starim Aztecima afrodizijak je bio plod avokada, koji se u suvremenoj verziji uzima s mljevenim paprom i nekoliko kapi balzamova ulja.
Izraz ‘afrodizijak’ dolazi od imena grčke božice ljubavi, seksa i plodnosti Afrodit (od ap-hros = pjesna, iz koje je prema legendi iskoračila). Afrodizijakom se naziva bilo koja tvar koja zahvaljujući farmakološkim svojstvima ili mašti povećava libido i potenciju. Dio navodnih afrodizijaka ima učinak na libido samo onda kad osoba koja ga uzima živi u uvjerenju da je ta tvar afrodizijak, a to onda može biti gotovo bilo što pod uvjetom da fiziološki ne izaziva suprotni učinak. Postizanje terapeutskog učinka uz pomoć sredstva koje nema farmakoloških svojstava poznato je kao efekt placebo. Približno 30 posto ljudi doživljavaju poboljšanje stanja kad uzima placebo, to jest fiktivni lijek, pa je i to djelomično objašnjenje ‘djelovanja’ nekih afrodizijaka.
No postoji li sredstvo koje doista, neovisno o našoj percepciji i očekivanju, podiže libido i potenciju? S obzirom na to da je seksualna želja ionako fiziološki fenomen koji od osobe do osobe varira onoliko koliko su različite njihove fiziologije, nije nemoguće da neka kemijska tvar stimulira centar za seksualno uzbudnjenje u središnjem živčanom sustavu.
Od davnine ljudi smatraju afrodizijacima biljke i namirnice čiji oblik podsjeća na spolne organe i druge seksualno važne dijelove ljudskih tijela. Sredstva slična spolnim organima djeluju većinom putem efekta placebo. Oni koji vjeruju u afrodizijacki učinak takvih pripravaka očito drže da im je priroda dala takav oblik da narod lakše prepozna njihova svojstva. Banana, krastavac, šparoga, mandragora, nosorogov rog ugled duguju svom faličnom obliku, a kamenice i druge školjke, smokve, jagode i crvene jabuke zanimljive su jer nalikuju vanjšini i unutrašnjosti vagine.
Ipak, mandragorin korijen sadrži alkaloide atropin i skopolamin, koji u malim dozama povoljno djeluju na uzbudu, a u neumjerenim količinama mogu biti smrtonosni. Svrstavanje banane među afrodizijake može nam se učiniti naivnim, ali znanstvenici kažu da taj plod sadrži obilje vitamina B, koji pomaže organizmu da sintetizira spolne hormone. Još su glasoviti kamenice, koje je u golemim količinama svakog dana doručkovao nezasitni ljubavnik Casanova. Nutricionisti tvrde da nije bezrazložno konzumirao tu vrstu školjki jer sadrže velike količine fosfora i joda, koji, navodno, jamče seksualnu izdržljivost.
