Internetski evanđelist traži spoj biotehnologije i energije

Priča je počela s farmom, ali nije bila riječ o farmi Davida Wetherella, u SAD-u popularno prozvanog internetskim evanđelistom, nego o farmi njegova oca, koja kao biznis nije uspjela. Priča se nastavlja preseljenjem obitelji Wetherella na Floridu. Davidov otac želio je u sunčanoj državi graditi stanove očekujući da će to tržište procijetati. Bio je uporan, ali je na kraju ipak oduštao i s obitelji napustio Floridu. Godinu dana poslije tržište nekretnina doživjelo je procijet. Otac Davida Wetherella nije imao smisla za poslovni tajming.

Uz to je vjerovao ljudima pa je s dugogodišnjim prijateljem pokrenuo uzgoj patuljastih krumpira uloživši u to svu svoju ušteđevinu, ali prijatelj ga je prevario i odnio sav novac, a nikad nisu potpisali ugovor na osnovi kojega bi partnera i prijatelja mogao tužiti. Wetherell, čije bogatstvo danas vrijedi 1,4 milijarde dolara, odlučio je tada da neće biti kao njegov otac. Tu je priču otkrio Goranu Miliću, novinaru i uredniku Hrvatske radio-televizije, u razgovoru pred publikom na Medorinoj konferenciji. – Odlučio sam biti jednako iskren i jednako vjerovati ljudima, ali se isto tako i zaštititi od nemilih događaja u poslovnom svijetu – rekao je Wetherell objasnivši da se nakon upisa na koledž najprije počeo pripremati za studij medicine, a zatim kao glavni predmet odabrao matematiku. Zbog velike potražnje za kadrom vrlo se brzo nakon studija našao na vrlo odgovornom položaju.

• Doslovno pet mjeseci nakon završetka fakulteta našao sam se na upraviteljskome mjestu računalnog odjela srednjozapadnoga regionalnog medicinskog centra; bio sam zadužen za računalne sustave i imao sam golemu odgovornost. Bio sam manje-više prestravljena, radio sam 80 sati na tjedan 22 mjeseca zaredom. Ali stekao sam mnogo iskustva u kratkom vremenskom roku pa sam počeo raditi na sličnim projektima s drugim tvrtkama – prepričao je Wetherell svoj početak.

U donošenju odluka, kao što je rekao Miliću, Wetherell se koristi intuitijom, ali i kvantitativnom analitikom. Svoju priliku u internetskom poslovanju zgrabio je jer je dobro poznavao sustave baza podataka i bio strpljiv. Dugo je tražio dovoljno dobar standard za baze podataka i naposljetku je za tri milijuna dolara kupio malu tvrtku koja je imala mailing liste četiri tisuće izdavačkih kompanija u Sjevernoj Americi.

• Izdavači su imali sadržaj, a ja sam zamislila da ću im preko te male tvrtke čiji su bili klijenti, koristeći se svojim računalnim znanjem, pomoći da ga plasiraju na internet kad se pojavljuje dobar standard za nj. Godine 1993., kad je bilo 100 web stranica, netko mi je demonstrirao World Wide Web (www), koji je tada bio prilično oskudan, ali je imao sve komponente standarda i nitko ga nije pojavio – objasnio je Wetherell rekavši da su ga članovi Upravnog odbora gledali kao da je dvoglav kad im je rekao da bi se trebali uključiti u to. Nisu tada prihvatili da najprije osnuju internetsku kompaniju, a onda se upuste u IPO jer su se bojali da će propasti; stoga su naprave odradili IPO, a zatim krenuli u internetski biznis.

• Godine 1994. uložili smo 900-tinjak tisuća dolara u projekt izrade pretraživača, koji su zatim htjeli kupiti i Bill Gates za Microsoftovu mrežu i Steven Case iz America Onlinea, koji je nudio 30 milijuna dolara, što je tada bilo otprilike pet posto vrijednosti America Onlinea.

Rekao je da ima osjećaj za trendove, da može izvršno naslutiti što dolazi i što treba učiniti kad se kompanija nađe pred problemom jer ga ili zna riješiti ili naći ljude koji to znaju.

• Većina poduzetnika ima divne ideje, mnogo energije, mnogo entuzijazma, ali nema pojma o financiranju posla na pravi način. Čak 75 posto poslova propadne u prvoj godini jer su neprimjereno kapitalizirani.

Gotovo svi podcjenjuju što je značajno potrebno, i tu rizični kapital stupa na scenu, on nudi pravo vodstvo i nadgledanje, što mu je jedna od najboljih vještina – rekao je Wetherell napominjući da male kompanije ne mogu na tržište ući kasno, a velike si mogu priuštiti taj luksuz. Na pitanje Gorana Milića bi li uspio u internetskom poslovanju da se u njega upustio deset godina poslije, Wetherell je rekao da sigurno ne bi. Iako je svoje bogatstvo zaradio u svijetu interneta, u tu se branšu više ne misli vratiti, čak ni ulažući u interdisciplinarne projekte koji podrazumijevaju spoj ICT-a i biotehnologije jer posljednjih godina uopće ne prati razvoj internetske industrije. Za to su, kaže, specijalizirani drugi fondovi rizičnoga kapitala.

• Pozornost sam u posljednje tri godine gotovo posve usmjerio na biotehnologiju, na što me motiviralo mapiranje genoma, mnogo otkriva u tom sektoru i lijekova koji se pronalaze za različite bolesti. Iako nisam imao iskustvo u biotehnologiji, uvijek me je privlačila, vidio sam priliku u tome, a ima ih sve više. Najviše me zanima spoj bioenologije i čiste energije te razvoj enzima koji mogu proizvoditi čistu energiju, učinkovitije razgrađivati celulozu i slično. To je prijekao potreba u svijetu – otkrio je Wetherell svoje ulagačke interese.

• Broj biotehnoloških patenata u SAD-u u posljednje se vrijeme smanjuje. U ostatku svijeta ne povećava se jako brzo, ali taj je trend indikativan – naglasio je Wetherell prikazujući podatke prema kojima biotehnologija kao sektor u svijetu još gubi novac. Gubici sektora, s obzirom na to da se još razvija, globalno su 4,3 milijarde dolara na godinu, od čega 2,1 milijarda otpada na SAD. Posebnu pozornost u svojem izlaganju Wetherell je posvetio kompaniji Lentigen, čiji je osnivač i CEO Boro Dropulić, podrijetlom Hrvata. Zajedno žele tu tvrtku poznatu po svojoj tehnologiji lentiviralnih vektora dovesti u Hrvatsku.

• Jedno od područja koje istražujemo u Lentigenu jest cjepivo protiv ptičje gripe. SAD ima pilica za 16 milijuna doza cjepiva, a imamo 360 milijuna stanovnika. Tehnologijom lentiviralnih vektora možemo omogućiti proizvodnju neograničenog broja cjepiva – natuknuo je Wetherell na kraju opširnog izlaganja kojim je htio poručiti da biotehnološki sektor za uspjeh treba globalnu suradnju uz njegovanje socijalne odgovornosti.