Zbog usklađivanja sa zahtjevima EU Hrvatski odbor za računovodstvene standarde već iduće godine mora napisati, prihvatiti i objaviti domaće računovodstvene standarde.
Ministarstvo financija ugradilo je u novi zakon obvezu objavljivanja rezultata poslovanja, ali nije ukinulo zabranu njihova objavljivanja iz Zakona o Fini. Nakon prihvaćanja novog Zakona o računovodstvu u konzultantskim službama časopisa RRIF, RIF, TEB, RiPuP i ostalima zadovoljno trlaju ruke. Ponovno će organizirati mnoga savjetovanja, seminare i tiskati nove priručnike sa savjetima računovodama i knjigovodama o tome kada moraju primjenjivati Međunarodne računovodstvene standarde, a kad Četvrto i Sedmu smjernicu EU. Smjernice u novom zakonu nisu izrijekom navedene kao obvezne, ali je zakonski tekst napisan u smislu da je obvezno najmanje ono što se njima traži: godišnje izvješće, konsolidacija, nadzor itd.
I ovaj je put, međutim, Zakon o računovodstvu pisan s figom u džepu. Prema članku 20. poduzetnici su dužni dostavljati Fini ‘radi javne objave’ godišnje financijsko izvješće, revizorsko izvješće i konsolidirane financijske izvještaje (ako imaju obvezu sa stavljati ih). A prema članku 24. istog zakona ti ‘javno objavljeni’ podaci ne smiju se objavljivati?
Prošlo je više od dva mjeseca otkad je Vlada smijenila Andriju Popovića s mjesta predsjednika Uprave Fonda za razvoj i zapošljavanje i isto toliko otkad je na adresu Hrvatskog sabora stigao upit kojim se traži izvješće o provođenju financijskog plana. No Sabor na taj upit još nije poslao ni slova premda ga zakon obvezuje da takve podatke javnosti učini dostupnima. Da podsjetimo, povod za istragu o poslovanju Fonda za razvoj i zapošljavanje bila je afera koja je u Hrvatskom odbojkaškom savezu, kojim također kormilari Popović, izbila nakon smjene Rade Malevića. Postavlja se pitanje krije li Sabor, kojem se dostavlja izvješće, te informacije zato što ne želi da javnost zna na što je Popović trošio proračunski novac tijekom svog mandata ili jednostavno ignorira novinarske upite jer mu se tako prohtjelo.
U donošenju odluka, kao što je rekao Miliću, Wetherell se koristi intuitijom, ali i kvantitativnom analitikom. Svoju priliku u internetskom poslovanju zgrabio je jer je dobro poznavao sustave baza podataka i bio strpljiv. Dugo je tražio dovoljno dobar standard za baze podataka i naposljetku je za tri milijuna dolara kupio malu tvrtku koja je imala mailing liste četiri tisuće izdavačkih kompanija u Sjevernoj Americi.
Izdavači su imali sadržaj, a ja sam zamislila da ću im preko te male tvrtke čiji su bili klijenti, koristeći se svojim računalnim znanjem, pomoći da ga plasiraju na internet kad se pojavljuje dobar standard za nj. Godine 1993., kad je bilo 100 web stranica, netko mi je demonstrirao World Wide Web (www), koji je tada bio prilično oskudan, ali je imao sve komponente standarda i nitko ga nije pojavio – objasnio je Wetherell rekavši da su ga članovi Upravnog odbora gledali kao da je dvoglav kad im je rekao da bi se trebali uključiti u to. Nisu tada prihvatili da najprije osnuju internetsku kompaniju, a onda se upuste u IPO jer su se bojali da će propasti; stoga su naprave odradili IPO, a zatim krenuli u internetski biznis.