Potrošači će od projekta Galileo dobiti mnogo više od GPS-a (satelitske navigacije), rekao je ovih dana povjerenik za promet Europske unije Jacques Barrot. Što je to više? Što bi oni još trebali dobiti za silan novac koji Unija troši na svoj svemirski program? Umjesto odgovora, Barrot je ustvrdio da Europska unija treba Galileo, jer on europskim poduzećima omogućuje velik tehnološki napredak. Europa mora prednjačiti i u svemirskoj tehnologiji pod svaku cijenu, smatra on.
Europski navigacijski satelit trebao bi, navodno, biti bolji od američkog, a na njega su dosad potrošene dvije milijarde eura iz proračuna Unije i doprinosa zemalja članica. Ali time je financiran tek početak projekta. Bilo je planirano da daljnje troškove preuzme konzorcij od osam velikih europskih tvrtki, koji bi dobio glavnu poslovu, a na kraju i koncesiju za korištenje satelita. Konzorcij se, međutim, sporo dogovarao, a onda je brzo odustao od posla. Sada se apelira na najutjecajnije članice Unije i na Europski parlament da javnim novcem poduprnu financiranje cijelog projekta.
Priča postaje mnogo zanimljivija kad se počnu navoditi izvori iz kojih bi Europska unija trebala dati nedostajući novac. Uz 300 milijuna eura namijenjenih znanosti i istraživanju na području transporta, predlaže se još da se sa stavke za administraciju Unije prebacu 220 milijuna eura. Na stavci za znanost i istraživanje u sljedećoj godini navodno će se naći dvije milijarde eura, a na stavci očuvanje okoliša i alternativne izvore energije još 2,1 milijarde. Iza naziva posljednje stavke krije se zapravo novac namijenjen poljoprivredi.
Sve to može biti zanimljiva informacija i našim pregovaračima o korištenju pretpristupnih fondova Unije. Konkurencija im je jaka, a najveći interes za daljnje financiranje Galilea ima Njemačka, čija poduzeća računaju na velik udjel u izradi satelita, iako joj javno-privatno partnerstvo i koncesija nisu bili po volji.
