Brze ne moze

u modi, koji je dignuo rezultate cijele grupe, počeo je prije pet godina otvaranjem dućana Manga u King Crossu. Iako je tako ušao u teren mnogo iskusnijim igračima kao što su Tekstilpromet i Magma, Iris se dobro snašao i danas zastupa 14 stranih modnih brendova, među kojima su Naf Naf, Mango, Accessorize, In Wear, Wolford, Marella, Evita Peroni itd. Za ilustraciju, od sedam Mangovih dućana u Hrvatskoj, samo je jedan Tekstilprometov.

• Mnogo smo naučili u poslu s parfemima i kozmetikom surađujućim s najvećim svjetskim brendovima, pa smo se uspjeli brzo prilagoditi zahtjevima novog biznisa. Odmah kod Plamersa smo shvatili da možemo uspjeti jedino ako radimo potpuno isto kako se radi na stranim tržištima – kaže Babić.

Najvažnija je, ističe, ekipa ljudi s kojima nastupate pri dobivanju novog posla, a većina u Irisu ima do 30 godina starosti, dobro su educirani i direktno povezani sa svim velikim kompanijama u svom biznisu.

Babić se danas kao predsjednik Uprave bavi isključivo s dvije stvari: osvajanjem novih lokacija i brendova. Nakon toga ih prepušta u ruke drugim profesionalcima u tvrtki.

• Kad smo dobili Accessorize, pobijedili smo među jakom konkurencijom jer smo jedini rekli da ćemo u godinu dana otvoriti 10 dućana i raditi točno prema njihovim zahtjevima – kaže Babić.

Iris je zadnjih desetak godina ostvarivao rast, od 2003. po stopama od 20 do 25 posto, a ulazak u svijet mode pojačao je te stope pa je skok u povećanju prihoda u 2006. u odnosu na 2005. iznosio čak 40 posto. Prema financijskim izvješćima, prošla je godina zaključena s 10 milijuna kuna dobiti, 2005. dobit je bila 3,5 milijuna kuna, a 2004. godine četiri milijuna kuna. Širenje i investicije financiraju se iz tekućeg poslovanja i kreditima. Iako se iz financijskih izvješća može iščitati trend rasta ukupnih obveza, one ne predstavljaju teret za likvidnost poduzeća.

Kada je Drogerie Markt ušao na tržište i uveo novi standard i pojam drogerija, Irisu nije preostalo ništa drugo nego se potpuno okrenuti parfumerijama, odnosno selektivnoj kozmetici, a ostalu kozmetiku prepustiti drugom tipu drogerija kao što su DM i Kozmo. To je značilo i zaokret u općem pristupu poslovanju, jer ekskluzivni proizvodi traže ekskluzivni tretman.

• Danas u Irisovim dućanima nema vijka starijeg od 10 godina, a svake se godine mijenja kompletni namještaj u parfumerijama – kaže Babić, koji Irisovu snagu voli istaknuti podatkom da su u samo godinu dana došli do brojke od 78 tisuća lojaliteta kartica, a želja im je bila 10 tisuća na godinu.

Prosječna visina godišnjih ulaganja kreće se od tri do pet milijuna eura. Do 1992. Iris je bio u državnom vlasništvu, nakon privatizacije se iz svaštarenja orijentira na prodaju kozmetike i parfema, a uz Vladimira Babića, manjinski dioničari su Srdan Barović i Ante Gavranović.

U 51-postotnom vlasništvu ima tvrtku Iliris, zastupnika dječjeg brenda Okaidi, i Iris Promo, zastupnika novog brenda Promot, koji u Hrvatsku dolazi sljedeće godine, zatim 100 posto udjela u tvrtki Lauris, zastupniku Naf-Nafa. Parfumerije kao osnovna djelatnost djeluju isključivo kroz Iris d.d., dok se povezana tvrtka Laura kozmetika bavi zastupanjem i distribucijom svjetskih kozmetičkih brendova kao što su Lancaster, Sisley, Lapraire, Calvin Klein itd.

Uz Irisovih 300 zaposlenika, Laura kozmetika, u kojoj Vladimir Babić kao fizička osoba drži udjel od 70 posto, zapošljava još 100 ljudi i ostvaruje prihod od 110 milijuna kuna. Zajednički ukupni prihod tih dviju tvrtki trebao bi doseći gotovo 475 milijuna kuna. Nakon tri robne kuće Castello u Zagrebu, Osijeku i Splitu, Iris odustaje od širenja tog brenda i koncepta jer je, kaže Babić, teško pomiriti različite brendove u 900 kvadrata prostora. Što se tiče strane konkurencije, ona je ojačana nedavnim ulaskom Sephora, talijanski Limoni je drugi igrač nakon Irisa, a očekuje se dolazak i još nekih stranih lanaca, koji bi uz treći Martimex trebali dodatno uzbuditi tržište vrhunske kozmetike.

• Svi su oni prvo htjeli kupiti Iris jer je to najlakši način ulaska na tržište, ali mi nismo na prodaju – zaključuje Babić.

Umjesto eventualnog izlaska na tržište kapitala, mnogo su bliže otkupu preostalih dioničkih udjela i dovođenju Irisa u 100-postotno obiteljsko vlasništvo.