Poseban prilog

Svjetske poslovne novine znaju da njihovi čitatelji jednostavno ne mogu odoljeti rang-listama MBA programa. Na popise najboljih 10 ili najboljih 100 MBA programa posebno su slabi oni koji se mogu pohvaliti MBA diplomom neke renomirane svjetske poslovne školi ili su je tek upisali. One su dobar pokazatelj sposobnosti i primanja njihovih polaznika te ugleda koji uživaju u poslovnom svijetu. MBA je trenutačno napopularnija profesionalna diploma i u svijetu se nudi više od 2.500 programa. Iako je poznato da rang-lista nije jedini i nipošto najbolji pokazatelj kvalitete pojedine poslovne škole, ipak daje dobar uvid u to kakvu karijeru mogu ostvariti njezini polaznici.

S obzirom na to da izlazi svake godine te da rangira sve svjetske škole, najpopularnija je svakako top-lista koju izdaje The Financial Times. Prema rang-listi koju je izdao u siječnju ove godine, na prvome mjestu se i ove, kao i prethodnih triju, našla poslovna škola Warton na Sveučilištu u Pennsylvaniji. Njezini diplomanti mogu očekivati da će im zarada porasti više od 130 posto te da će godišnje zarađivati oko 160 tisuća američkih dolara.

Na ovogodišnjem drugome mjestu našla se Columbia Business School, čiji diplomanti mogu očekivati plaću od 140 tisuća dolara na godinu. Harvard je s prošlogodišnjeg drugog pao na treće mjesto, dok London Business School već tri godine drži petu poziciju. Završetkom ove škole može se očekivati porast plaće od 120 posto. U sam vrh ušao je i francuski Insead, koji je na sedmome mjestu. U društvu 20 najboljih poslovnih škola osam je europskih poslovnih škola, dok su ostale, osim kineske škole Ceibs, sve američke. Tako je na 13. mjestu švicarski IMD, a na 15. britanski Cambridge. Wall Street Journal radi odvojenje rang-liste za američke i međunarodne poslovne škole. Na američkoj top-ljestvici prva tri mjesta drže Dartmouth College, Berkeley na Sveučilištu u Kaliforniji i Columbia University. Warton, koji na FT-ovoj ljestvici suvereno drži prvo mjesto među svjetskim školama, Wall Street Journal stavlja tek na 11. mjesto. To glasilo najboljom europskom školom proglašava španjolski Esade. Slijedi IMD, dok je na trećem mjestu London Business School.

Kako je moguće da ista poslovna škola na jednoj rang-listi bude proglašena najboljom poslovnom školom u svijetu, dok prema drugoj nije ni među prvih 10? Problem je s top-listama, čija popularnost unatoč tome ne opada, u različitim metodologijama i kriterijima koje procjenjuju. Unatoč očiglednim nedostacima, s nestrpljenjem se očekuju rang-liste koje će ovoga mjeseca izdati Business Week i The Economist. Wall Street Journal svoju je ljestvicu objavio prošlog mjeseca, Forbes svoju u kolovozu ove godine, dok će se na novu Financial Timesovu čekati do siječnja iduće godine. Osim činitelja koji se ocjenjuju, i vrijeme objavljivanja rang-lista različito je. Forbes i Business Week svoje rang-liste rade svake dvije godine, a Wall Street Journal, The Economist, FT i U.S. News&World Report odlučili su glad čitatelja za rangiranjem poslovnih škola utažiti svake godine.

Sve ove novine ulažu nemale napore kako bi odlučile koje će mjesto dodijeliti kojoj školi. Unatoč tomu, sve su rang-liste uglavnom subjektivne. Autori rang-lista podatke prikupljaju anketiranjem bivših studenata, njihovih poslodavaca te samih škola. Može li i koliko izjedan od tih triju izvora biti objektivan? Polaznik jedne poslovne škole teško može procijeniti kvalitetu druge osim prema onome što je čuo od kolega, što je opet subjektivno mišljenje. Ni podaci dobiveni od poslodavaca nisu mnogo kvalitetniji. Naime, i poslodavci o poslovnim školama znaju samo ono što su pročitali u prethodnom izdanju Forbesa ili Financial Timesa.

Pri izradi rang-ljestvice MBA studija The Economist se upravlja onime što o školama kažu sami studenti, usporedbom njihovih primanja ostvarenih prije i nakon završetka studija te procjenjujući koristi koje su ostvarili umreživanjem tj. networkingom. Business Week je želio biti objektivniji pa u anketiranju uključuje i poslodavce, ali i ‘intelektualni kapital’. Naime, Business Week kao jedan od kriterija izvrsnosti uspoređuje i broj publikacija koje profesori pojedinih poslovnih škola objavljuju u stručnim časopisima.

Svoju globalnu ljestvicu MBA programa Financial Times izrađuje uspoređujući ostvarena primanja, zadovoljstvo diplomantima, mogućnosti zapošljavanja i sl. Druge novine uzimaju još jednostavnije kriterije. Wall Street Journal svoju rang-listu temelji na onome što poslodavci kažu o 20 aspekata. Forbes, koji svoju listu izdaje svake dvije godine, mjeri isključivo povrat na investiciju, tj. koliko se isplatio trošak studiranja u smislu buduće zarade. Iako je trend rangiranja MBA studija počeo u SAD-u, gdje je i najpopularniji, u rangiranje MBA programa upustile su se i europske tiskovine. U Velikoj Britaniji The Times i The Guardian rangiraju britanske programe, a postoji i niz drugih rang-lista za npr. azijske, afričke i ine poslovne škole.

Izdavači ovih rang-lista priznaju da su one tek alat, a ne i presudan činitelj u odlučivanju što i gdje studirati. Međutim, činjenica da su daleko od savršenog pokazatelja uopće ne umanjuje njihovu popularnost. Kritiku na račun poslovnih škola, tj. takvog ocjenjivanja njihove kvalitete upućuju i akreditacijska tijela. Iako tržišna vrijednost po-

Međutim, unatoč kritikama i preprekama pri ocjenjivanju stvarne kvalitete studija, MBA programi teško će u dogledno vrijeme izgubiti na važnosti. Zbog dobre reputacije među polaznicima, njihova popularnost može samo rasti. A što se tiče rang-lista, koliko god one bile manjke, lako ih je razumjeti i uvijek će biti nezaobilazni alat pri odabiru programa na čije svladavanje će utrošiti mnogo novca, truda i vremena.