Polugodišnja bilanca maloga gospodarstva

Malo gospodarstvo ima relativno manju amortizaciju i materijalne troškove od gospodarstva u cijelosti, ali zato ima veći udjel nabavne vrijednosti prodane trgovačke robe, troškova usluga i izdataka za plaće zaposlenika.

Na prvi pogled, sve je u redu. Stabilno i relativno brzo rastu i ukupni prihod i prihodi od izvoza i investicije. Prema starom i provjerenom obrascu, najdinamičnije su male i srednje tvrtke. U njima prihod raste brže od zaposlenosti što, promatrano statistički, znači da raste i produktivnost rada. Ali, nešto se tu ipak ne uklapa. Brzo, što više brže od svega ostalog, rast i zalihe. U ušima poduzetnika to zvuči kao alarmantno upozorenje na to da se stanje na tržištu pogoršava i konjunktura smanjuje. Rast zaliha posebno pogoduje prerađivačkoj industriji, u kojoj radi svaki peti od ukupnog broja zaposlenih u malom gospodarstvu.

Dojam koji se dobiva na prvi pogled kvari i stanje blagajne. Kad zalihe rastu brže od ukupnog prihoda, novac ostaje zaleden u neprodanoj robi. Onda se počinje sve više otezati s plaćanjem računa. Ukupno gospodarstvo više potražuje, nego što duguje drugima. Malo je gospodarstvo, međutim, više dužno, nego što drugi duguju njemu. Ako se konjunktura ne popravi, što bi omogućilo da se proda roba sa zaliha, situacija bi mogla postati još teža.

Rast osnovnih financijskih rezultata poslovanja u prvom polugodištu 2007. pokazuje da se nastavlja dinamika karakteristična za cijelu 2006. Financijski pokazatelji poslovanja u korelaciji su s raspoloživim statističkim podacima o rastu fizičkog obujma industrijske proizvodnje (za 7,4 posto u usporedbi s prvom polugodištem 2006.), realnom rastu prometa u trgovini na malo (za 6,8 posto), porastu broja turističkih noćenja (7 posto), izvoza (9,9 posto), uvoza (10,1 posto) te indeksa cijena industrijskih proizvoda kod proizvođača (2,1 posto) i indeksa potrošačkih cijena (1,9 posto).

Ukupni su rashodi rasli sporije od ukupnih prihoda (14,8 posto), što bi do kraja godine, ako se zadrže ovi odnosi, moglo rezultirati daljnjim povećanjem dobiti. Rast pojedinih vrsta rashoda u strukturi ukupnih rashoda prilično je ujednačen. Nešto brže rasli su samo troškovi usluga (17,6 posto) te porezi, prirezi i doprinosi iz i na plaće. Ohrabruje i podatak da je investirano 29,2 posto više sredstava u dugotrajnu imovinu nego u prvih šest mjeseci 2006. godine.

Male i srednje tvrtke predstavljaju 99,4 posto u broju hrvatskih poduzetnika – obveznika poreza na dobit, ali njihov udjel razumljivo nije tolik u broju radnika ili financijskim rezultatima poslovanja. Naime, u malim i srednjim tvrtkama zaposleno su dvije trećine svih radnika u hrvatskom poduzetništvu (66,3 posto), a ostvaruju 55,6 posto ukupnih prihoda i 54,6 posto ukupnih rashoda gospodarstva kao cjeline. Svi su ti udjeli znatno povećani u usporedbi s prethodnom godinom zbog već spomenute činjenice da su mnoge velike i srednje velike tvrtke prema novim kriterijima svrstane u skupinu malih.

Međutim, usporede li se podaci za prvo polugodište prethodne godine onih koji su podnijeli tromjesečni statistički izvještaj za prvo polugodište 2007. godine, zapažaju se jednake tendencije, tj. relativno povećanje broja zaposlenih, ukupnog prihoda i prihoda od izvoza u skupini malih poduzetnika (za 1,2 do 2,4 strukturna poena), dok skupina srednje velikih i posebno velikih bilježi daljnje smanjenje udjela. Valja istaknuti da je to naglašeno i kod prihoda od izvoza, što bi moglo značiti da se sve više i u malom gospodarstvu shvaća potreba i važnost izvoza.

Zanimljivo je usporediti i stanje potraživanja od kupaca i obveza prema dobavljačima. Na razini ukupnoga gospodarstva obveze prema dobavljačima iskazane su u svoti od 124.964 milijuna kuna i bile su nešto manje od potraživanja od kupaca, što se može ocijeniti pozitivnim, dok su u malom gospodarstvu obveze prema dobavljačima veće od potraživanja od kupaca. Sporiji rast novčanih sredstava u malom gospodarstvu u ovoj godini, za razliku od prošle, teško će anulirati nepovoljni omjer između potraživanja i obveza.

Rast vrijednosti zaliha u odnosu na lanjsko stanje u malom je gospodarstvu bio 1,9 indeksnih poena brži nego u gospodarstvu kao cjelini. Istodobno taj je porast i u jednoj i u drugoj skupini, a posebno u malom gospodarstvu, bio brži od rasta ukupnih prihoda, što je nepovoljno s gledišta financijske strukture jer povećava opasnost od pojave nelikvidnosti. S druge strane, povećanje zaliha može biti i najava usporavanja gospodarskih aktivnosti u narednom razdoblju.

Ili, drukčije, na kraju lipnja 2007. zalihe su na razini ukupnoga gospodarstva dostignule 27,9 posto iznosa ukupnih prihoda, a u skupini maloga gospodarstva taj je odnos nepovoljniji i iznosi 33,5 posto. Inače na malo gospodarstvo otpadaju dvije trećine vrijednosti svih zaliha, što je više od udjela prema drugim relevantnim pokazateljima financijskih ostvarenja.

Prema stanju na dan 30. lipnja 2007. hrvatski su poduzetnici zajedno imali novčana sredstva na računima i u blagajni od ukupno 27.341 milijun kuna, od čega na malo gospodarstvo otpada 18.435 ili također nešto više od dvije trećine.

Još je jedan aspekt analize malog gospodarstva posebno zanimljiv, a to je distribucija tvrtki, broja njihovih zaposlenika i iskazanih ukupnih prihoda prema djelatnostima za koje su registrirane. Hrvatsko gospodarstvo, u cijelosti ali i malo, počiva na četiri temeljne djelatnosti, čiji su udjeli najveći, a to su: prerađivačka industrija, trgovina, građevinarstvo i u posljednje vrijeme poslovanje nekretninama i iznajmljivanje.

Prerađivačka industrija je s gledišta broja zaposlenih još najjača djelatnost. Ona zapošljava nešto više radnika nego trgovina (27,6 posto prema 25,4 posto cijeloga maloga gospodarstva), ali je prema ukupnim prihodima omjer obrnut i daleko više u korist trgovine zbog načina knjigovodstvenog evidenciranja nabavne vrijednosti prodate trgovačke robe. Građevinarstvo i poslovanje nekretninama zauzimaju treće i četvrto mjesto (s nešto više od 10 posto udjela), s time što je kod tih djelatnosti udjel prema broju zaposlenih nešto veći nego prema iskazanim ukupnim prihodima.

Podaci tromjesečnih statističkih izvještaja za prvo polugodište 2007. ne daju naznake promjena dosadašnjega neravnomjernog rasporeda maloga gospodarstva po županijama. Tako se i dalje u Gradu Zagrebu vodi 34 posto svih malih i srednjih poduzetnika, koji zapošljavaju 29,1 posto svih radnika maloga gospodarstva i ostvaruju 39,5 posto njegovih ukupnih prihoda. Dodamo li tome i Zagrebačku županiju, tada se udjel Zagreba i njegove najbliže okolice povećava za daljnjih šest do sedam strukturnih poena.