Ne STANUJU svi anđeli u raju. Zanemariv broj poduzetnika u Americi i Europi uspijeva preko noći pretočiti ambicije u zvjezdani uspjeh. Većina novoutemeljenih tvrtki jedva uspijeva održati poslovnu ravnotežu, mnoge nestaju sa scene nakon nekoliko godina, a neke ne dočekaju ni prvi rođendan.
Mediji rado pišu o spektakularnim uspjesima kompanija kao što su Microsoft, Apple, SAP i slične, koje su se doslovce preko noći, tj. u nekoliko godina od nastanka, vunule u nebo, uvećavajući osnivački kapital za više tisuća puta. U tu bismo skupinu mogli uvrstiti i tvrtku Skype, koja je u kolovozu 2003. lansirala prvu inačicu softvera koji ljudima omogućuje besplatne glasovne i videopozive putem interneta. Samo godinu prije toga kompanija je uspjela prikupiti početni, osnivački kapital od skupine privatnih investitora, kojima su se poslije pridružili fondovi rizičnoga kapitala. O brzom usponu tvrtke najbolje govori podatak da je u rujnu 2005. eBay kupio Skype za 2,1 milijardu eura. Time su skandinavski utemeljitelji kompanije Niklas Zennstrom i Janus Friis postali višestruki milijunaši. Drugim riječima, početni su investitori svoj kapital od dva milijuna eura uvećali 350 puta.
Cinik bi mogao reći da su skandinavski i drugi primjeri ‘luk i voda’ u odnosu na uzlet nekih hrvatskih (ali i ruskih te istočnoeuropskih) zemalja s tranzicijskim iskustvima) tajkuna koji su postali dolarski milijunaši, možda čak i milijarderi bez lipe početnoga kapitala. To je, međutim, neka druga priča. Gruba je stvarnost kapitalizma da se malo novosnovanih kompanija može nadati brzopoteznom zvjezdanim usponu. Upravo je suprotno: većina se ugasi u svega nekoliko godina, mnoge ne dočekaju niti prvi rođendan, ostavljajući osnivače prazna džepa.
Traganje za novcem poduzetnicima nikad nije bilo lako, ali posljednjih je godina, upozorava The Economist, postalo još teže zbog oskudice vanjskih izvora financiranja najmanjih kompanija. To je posebno važno u okolnostima kada se sve više shvaća rastuća uloga novih kompanija u oživljavanju privrede. Vlade diljem svijeta (u Hrvatskoj mahom deklarativno) nastoje potaknuti poduzetnike da osnivaju male kompanije koje će stvarati nova radna mjesta i bogatstvo.
Tu su se ubacili ‘poslovni anđeli’, individualni financijski poduzetnici. Profesionalni vlasnici investicijskog kapitala dobivaju sva priznanja – i većinu zarade – ali neformalni zbor poslovnih anđela igra krupnu ulogu u pokretanju inovacijskog stroja. Kapitalni jaz javlja se zato što se više ne preklapaju dva dobro poznata izvora financiranja. U početnoj fazi djelovanja novoosnovane kompanije najčešće se oslanjaju na neizvjesne izvore financiranja, kao što su kreditne kartice vlasnika, hipoteke i gotovina bliskih osoba. Ti su izvori ograničeni, a profesionalni vlasnici investicijskog kapitala nazivaju ih ‘tri F’ – family, friends and fools (obitelj, prijatelji i budale). Na taj se način može prikupiti početnih otprilike 200 tisuća eura, što nije dovoljno da bi se na tržište iznijele inovatorske zamisli.
