Jedan nam je hrvatski gospodarstvenik rezignirano ispričao sljedeću pripovijest. Kubik šljunka u njegovoj regiji stoji 60 kuna. Ali u računu koji mu je za obavljene radove dostavilo komunalno poduzeće kočila se cijena od 170 kuna za kubik. ‘Što sam mogao? Platio sam, jer o njima ovisi hoće li mi i kada priključiti novi pogon na komunalnu mrežu’, rekao je. Predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Damira Kuštrak bio je ipak nešto odlučniji kad je o istoj temi progovorio na tradicionalnome godišnjem susretu malih i srednjih poduzetnika s predsjednikom republike Stjepanom Mesićem.
Proteklim godina nije bilo rasterećenja gospodarstva koje grca pod teretom vidljivih ali i skrivenih nameta – rekao je aktualizirajući temu za koju se već činilo da je zaboravljena.
Od početka provođenja programa stabilizacije, prije gotovo sedamnaest godina, samo je jedan pokazatelj rastao brzo i stabilno – državni proračun. U prvoj godini poslije zaustavljanja inflacije, iznosio je svega 24 milijarde kuna, da bi do danas narastao na 110 milijardi. Najveći skok dogodio se godine 1998., kad su se nakon uvođenja PDV-a državni prihodi naglo povećali. Tadašnja vlada i Sabor nisu uzbili u obzir da je to povećanje samo jednokratno i da će se prihodi uskoro vratiti na staru razinu, već su proveli rebalans kojim su povećali proračun za cijelu trećinu. Kao što je poznato, jednom stečenog prava na državnu potrošnju nitko se ne odriče. Zato je povećani teret poreznih obveznika ostao isti i kad su se prihodi od PDV-a vratili na normalnu razinu.
