Ilegalna zarada građevinskih kriminalaca katkad može biti veća od legalne zarade tvrtki koje obavljaju posao. Urušavanje kuća u Kupskoj ulici otkrilo je da su troškovi promjenom projekta smanjeni za milijun eura.
Što je zakopano u zemlju, ne može se poslije dokazati! Ova rečenica nije dio transkripta razgovora dvojice pripadnika hrvatskog podzemlja, nego nam je tim riječima mnogo građevinara objašnjavalo kako se u suradnji s nadzornim inženjerom može uštedjeti, odnosno zaraditi, na građevinskom materijalu. Naravno, nauštrb ulagača.
Upravo to, smatra većina njih, motiv je koji je vodio Tehniku (ili neke zaposlenike te tvrtke) i nadzornog inženjera da na gradilištu u zagrebačkoj Kupskoj ulici promijene projekt. Da je riječ o financijskim interesima, a ne tek o aljka-vosti onih koji su bili angažirani na projektu zgrade HEP-a u Kupskoj ulici, može se zaključiti i na osnovi informacija koje je iznijela građevinska inspekcija.
Izvođači radova kopali su mimo građevinske dozvole, skratili su ogradni zid tako da su skratili dijafragmu, stanjili je i odlučili ne ugraditi neka sidra. Prema nekim procjenama takva promjena projekta smanjila je troškove gradnje za milijun eura, a pitanje je u čijem bi džepu, da sve nije pošlo po zlu, završio taj novac.
Iako nitko od građevinara s kojima smo razgovarali ne želi javno govoriti o malverzacijama koje se mogu izvršiti u dogovoru s nadzornim inženjerom, svi su potvrdili da je upravo on alfa i omega bez kojeg izvođač radova teško može staviti novac sa strane u džep.
A mogućnosti za dodatnu zaradu i ‘sitne izmjene’ projekta koje će smanjiti troškove radova iznimno su velike, osobito kad je riječ o radovima pod zemljom. Ondje vlada pravo kriminalno-građevinsko podzemlje.
Najjednostavniji je način, objašnjavaju građevinari, da se ugradi manje materijala nego što je troškovnikom predviđeno, a pogotovo pod zemljom, ili da se ugradi jeftiniji materijal od dogovorenoga. Takvi potezi teško mogu proći mimo nadzornika, kojeg angažira investitor, ali s njegovim blagoslovom dijafragma može postati duža nego što je izmjereno metrom, a 1.500 prostornih metara ugrađenog betona potpisom nadzornog inženjera u građevinski dnevnik postaje 1.650 m³. Tako će izvođač i nadzornik zaraditi zajedno 150 tisuća kuna. Armatura, tamponi, sidra, geotekstil samo su neke od stavki na kojima se štedi pri gradnji, a nakon završetka radova teško je utvrditi koliko je kojeg materijala potrošeno.
Kad je riječ o gradnji cesta, asfalt je materijal za koji se rjeđe lažiraju količine jer se njegovu debljinu može utvrditi, ali sa zemljanim je radovima mnogo lakše. Za lažno prikazivanje stanja na gradilištu katkad je osim nadzornika potrebno ‘angažirati’ i neke druge struke, primjerice geomehaničare, koji ispituju nosivost tla i mogu napisati da je trebalo napraviti veće produbljenje od prvotno planiranoga.
Prava je poslastica kad je riječ o ‘nabijanju’ troškovnika svakako VTR – izvantroškovnički radovi. Širina, dubina, debljina – sve se može korigirati. Za izvanredne okolnosti obično je predviđeno od šest do 10 posto od ukupne investicije, a uz dobru suradnju s nadzornim inženjerom lako se mogu pojaviti nepredviđeni radovi.
Neslužbeni je cjenik nadzornika za napuštanje knjige radova, tvrde upućeni, od 10 do 25 posto vrijednosti ‘nabijanih’ radova, ali katkad se troškovnik može povećati i bez njihove suradnje. Pojedini nadzornici, naime, ne obilaze revno gradilišta, tako da ne mogu naknadno utvrditi koliko je i kojeg materijala utrošeno. A građevinari su smislili i način na koji isplaćuju svoje suradnike – nadzornike. Budući da velike građevinske tvrtke ne mogu lako opravdati isplatu nadzornom inženjeru, najčešće ga plaćaju preko manje tvrtke, uglavnom svojega podizvođača. Naime, podizvođač sa svog računa isplati nadzornog inženjera, a glavni izvođač zauzvrat mu obračuna više sati nego što je taj doista proveo na gradilištu.