Četiri hrvatske riječne luke čekaju investicije iz državnog proračuna

Rijekama se prevozi samo jedan posto tereta u Hrvatskoj, a u Nizozemskoj je, primjerice, udjel riječnoga, najjeftinijega kopnenog prijevoza, čak 40 posto. Kad bi se napokon sagradio kanal Dunav – Sava, što se dugo najavljuje, lučki biznis postao bi isplativ i na hrvatskim rijekama.

Tijekom listopada riječna će luka u Slavonskom Brodu prvi put moći primiti željezo, limove, trupce i kontejnere, što je samo dio prve faze razvoja te luke na rijeci Savi. Krajnji je cilj luku koja danas pretvara jedino naftu pretvoriti u suvremenu riječnu luku s godišnjim pretovarom od 1,5 milijuna tona robe.

Da bi naša luka postala suvremena europska luka, u nju u idućih pet godina treba uložiti 30 milijuna eura – kaže ravnatelj Lučke uprave Slavonski Brod Marijan Jurić. Brodani od luke očekuju mnogo jer se uz nju planira razviti i gospodarska zona. Jurić kaže da su primili devet pisama namjere tvrtki koje bi željele graditi pogone uz luku. U gospodarsku zonu planira se dovesti tvrtke koje će se koristiti uslugama luke i otvoriti nova radna mjesta. Namjerava se da ondje 2009. počne raditi i riječno brodogradilište jer će planirano povećanje prometa stvoriti potrebu za novim riječnim brodovima. Još su jedan razlog zbog kojega je potrebno riječno brodogradilište i propisi EU prema kojima riječni brodovi moraju imati dvostruko dno, a oni koji plove hrvatskim rijekama imaju jednostruko.

Hrvatska ima četiri lučke uprave i isto toliko luka. Na Savi su Sisak i Slavonski Brod, na Dunavu Vukovar, a na Dravi Osijek. Gotovo svi predstavnici lučkih uprava planiraju uložiti državni novac u gradnju novih sadržaja u lukama, gradnju pretovarnih terminala i nabavu opreme za prekrcaj. Hrvatska postaje sve važnija karika na putu dostave robe u Srednju i Jugostocnu Europu. Dok prijevoz rijekama zauzima jedva jedan posto tereta prevezenog u Hrvatskoj, države kao što su Nizozemska i Njemačka rijekama prevoze 40, odnosno 25 posto. EU insistira na prebacivanju što više teretnog prometa na rijeke. Od svih vrsta kopnenoga prijevoza riječni je najjeftiniji, najmanje onečišćuje okoliš, ne stvara prometnu gužvu, proizvodi malo buke, a na rijeci gotovo nema prometnih nezgoda. Jedan riječni brod na Dunavu može prevesti sedam tisuća tona tereta, kao 280 kamiona.

Više je projekata koji bi mogli ubrzati razvoj riječne plovidbe i riječnih luka u Hrvatskoj. Dva su najvažnija gradnja kanala Dunav – Sava i projekt Savske komisije kojim se želi osigurati plovnost Save cijelu godinu od Siska do njena ušća u Dunav.

‘Mitski’ kanal Dunav – Sava, o kojemu se svako malo govori, ali nikako da počnu radovi na njegovu prokopu, donio bi veliku korist savskim lukama. Izravno bi ih povezao s Dunavom pa bi se do tih dviju luka moglo prevesti veće kolijine tereta. Kad će se kanal početi graditi, ne zna se, ali svi znaju da je odluka o tome politička, pa će pričekati izbore i novu vladu. Brzina razvoja riječnih luka također će ovisiti o stajalištu nove vlade o tome jer lučke su uprave u vlasništvu države, koja može osigurati više novca i potaknuti razvoj ili ih ostaviti da životare. Kanala Dunav – Sava stajao bi oko 4,5 milijardi kuna, a radovi bi trajali od pet do sedam godina. Završetkom kanala riječni brodovi koji teret dovoze iz sjevernomorskih luka trasom Rajna – Majna – Dunav i iz rumunjske Costanze došli na samo 30 kilometra od Zagreba. Na tome se temelji budući razvoj sisačke riječne luke koja danas kao i luka u Slavonskom Brodu služi samo za prijevoz sirove nafte do sisačke rafinerije.

Planiramo napraviti master plan razvoja luke i gospodarske zona uza Savu – kaže ravnatelj Lučke uprave Sisak Ivica Štefičić. U sisačkoj bi se luci mogao sagraditi logistički centar za robu i već ima ulagača koji bi htjeli ulagati u gradnju skladišta uza Savu.

Luka u Vukovaru lider je u količini pretovara renog tereta s gotovo 916 tisuća tona. Prijašnjih godina Vukovarci su zbog nedostatka kapaciteta morali odbijati dio tereta koji se zatim preusmjeravalo u luke u Srbiji i BiH. Novi veći rast prometa u vukovarskoj se luci očekuje kad se u Zenici počne proizvoditi čelik jer je 80 posto tereta koji prođe kroz nju usmjereno na BiH. Orijentirana je na pretovar rasutih tereta, od kojih su najvažniji željezna rudača, koks, ugljen, opeka i željezo. Trend rasta pretovara rasutih tereta očekuje se do 2015., kad bi se, procjenjuju u Lučkoj upravi Vukovar, trebao smanjiti pretovar te vrste tereta zbog iscrpljenih rudnih ležišta u BiH i teška industrija očekivano premjestiti dalje na Istok.

Do tada bi u zaleđu luke trebale zaživjeti gospodarske zone u kojima bi poslovale tvrtke koje bi se koristile riječnim prijevozom – kaže ravnatelj Lučke uprave Vukovar Stjepan Antolović.

Prednosti vukovarske luke su blizina koridora V. c, nedaleko je željezničko čvorište Vinkovci, a u blizini je i zračna luka Klisa. Velika je prednost i dubok gaz u luci – četiri metra čije godine, pa brodovi ondje gotovo uvijek mogu pristati. Uz mnogo prednosti, najprometnija riječna luka ima i nedostataka.

Najveći je problem nedostatak prostora: luka se s jedne strane ne može širiti zbog Vukovara, a s druge joj smetaju prometnice i nekadašnji Kombinat Borovo – kaže Antolović. Problem nedostatka prostora mogao bi se riješiti počne li se graditi kanal Dunav – Sava. Tada bi luka dobila prostor za gradnju novih sadržaja i mogla bi se neometano širiti.

Ako bi se gradio kanal, kontejnerski i RO-RO terminal smjestili bi se uz njegov rub, a odustanje li se od gradnje, na područje nekadašnjeg Kombinata Borovo – objašnjava Antolović. Luka Vukovar ima i putničku luku u koju u posljednjih nekoliko godina pristaju kruzeri s gostima koji putuju iz Budimpešte ili iz Rumunjske s ušća Dunava. Iako gotovo svaki dan pristane brod s 80 do 160 putnika, oni malo potroše u Vukovaru. Popiju kavu ili kupe suvenir, ali se u gradu kratko zadržavaju.

U vukovarskoj luci posluje više koncesionara koji se bave pretovarom tereta. Ove je godine počela raditi tvrtka Vupik riječni pretovar d.o.o., koja pretovaruje uljarice i žitarice, a posluju i dva koncesionara specijalizirana za tekuće terete Terminal Dunav i Nautica, ali 99 posto pretovara u luci obavlja tvrtka Luka Vukovar u vlasništvu države. Prekrcavanje robe nije osobito profitabilna djelatnost, ali profit raste manipulacijom robe, to jest njenim prepakiranjem ili skladištenjem.

Danas prekrcavamo gotovo milijun tona tereta, a prije rata smo prekrcavali 200 tisuća tona više, ali imali smo skladište i ono je donosilo trećinu prihoda. Jefinije je uložiti u gradnju skladišta nego u kupnju dizalica, a profit je veći – objašnjava pomoćnik direktora za razvoj u Luci Vukovar Vlatko Šeda.

Luka Tranzit, koncesionar koji posluje u novoj osječkoj luci, za razliku od Luke Vukovar, koja je u državnim rukama, privatna je tvrtka u većinskom vlasništvu Nexe grupe. U Tranzitu imaju ambiciozne planove o povećanju količine pretovarenog tereta s 453 tisuće tona 2006. na 600 tisuća tona ove godine. U iduće četiri godine Osječani žele dostići milijun tona pretovarenog tereta. Njihov se optimizam temelji na dvije kupljene dizalice, rabljenoj, vrijednoj 430 tisuća eura, koja bi se trebala postaviti do kraja godine, i novoj, vrijednoj 1,7 milijuna eura, koja treba stići početkom 2008.

Kad je 2005. Nexe grupa preuzela upravljanje Lukom Tranzit, 60 je posto robe koju se prekrcavalo preko luke bila roba Nexe grupe, a danas na to otpada trećina prometa luke. Glavna roba koju se prekrca u novoj osječkoj luci su ugljen, troska (šljaka za proizvodnju cementa), betonsko željezo, opeka, žitarice i željezna rudača. Drava je plovna 200-tinjak dana na godinu, ali katkad je zbog niskog vodostaja broj plovnih dana i niži. Stoga se radi na gradnji lučkog bazena u kojem bi brodovi mogli pristajati cijele godine i na suženju Dravina korita da bi se povisio vodostaj.

U Lučkoj upravi najavljaju da će 2012. stara luka biti preseljena iz središta grada, a u gradu bi ostala putnička. Osječani također planiraju uz luku razvijati gospodarsku zonu u kojoj bi trebala niknuti tvornica bioetanola, za koju ravnatelj Lučke uprave Osijek Ante Šimić kaže da bi mogla industrijalizirati Osijek. Preko luke dozvolile bi se sirovine potrebne za tvornicu, a proizvedeni biotanol, također preko nje, do krajnjih kupaca.

Smještaj tvornica uz plovne rijeke višestruko se isplati: riječnim se putevima mogu jeftino dostaviti materijali potrebni za proizvodnju, a nakon toga i napraviti finalni proizvodi. Na jeftinom riječnom prijevozu robe temelji se i razvoj gospodarskih zona uz luke koji bi trebao više zapošljavati domaću stanovništvo i iskoristiti domaću sirovinsku baze u ovom slučaju poljoprivrednih proizvoda.