Ljudi se više ne dijele

Ljudi će se dijeliti na one koji su spremni obrazovanje prihvatiti kao proces koji nikad ne prestaje i na one koji na to nisu spremni.

Uvijek će biti više onoga što ne znate nego onoga što znate, rekao je jednom netko mudar, a danas tu izreku već možemo smatrati narodnim poučkom i to vrlo istinitim. Ako tome dodamo da se izreka može primijeniti čak i na one koji sve svoje slobodno vrijeme odluče posvetiti učenju, razmišljanje o ‘cjeloživotnom obrazovanju’, upisivanju poslijediplomskog studija ili kakva tečaja, a možda i treningu postaje pomalo zamorno, a cilj takve ideje pomalo maglovit.

Osim toga, farmaceutska industrija nikako da nas obrađuje nekom pilulom koja bi nam omogućila preokrenuti statistiku i dokazati da ljudska bića mogu iz pročitanih knjiga i naučenih lekcija više toga zapamtit nego što zaborave. Tužna je istina da zaborav uvijek pobjeđuje pamćenje. Zaboravljamo i lekcije naučene vlastitim iskustvom, a kamoli one pročitane u knjigama ili odslušane na predavanjima.

Nekad je fakultetska diploma predstavljala visoki stupanj obrazovanja i podrazumijevala da je njezin vlasnik intelektualac, čovjek od znanja, za razliku od onih sa srednjom školom, koji nisu tako visoko kotirali u društvu onih koji ‘znaju’. Danas se naglašava nešto sasvim drugo. Sve se glasnije ističe da fakulteti ljuđe uče učiti, a ne uljevaju im poput lijekova znanje u glavu. Lijevak ostaje za pretakanje vina. Štoviše, danas će vam kad vas okite titulom doktora znanosti ili doktora struke i kad pomislite da ste dosegnuli obrazovne vrhunce reći da ste tek priljbeni u krug onih od kojih se očekuje da i dalje uče i stvaraju novo znanje koje treba globalno dijeliti.

Pokušaj obrane od učenja još jednom legendarnom izrekom ‘Što ne znam ne može mi škoditi’, postaje sasvim deplasiran znamo li da će čak i šef na poslu podrazumijevati da upravo od vas može tražiti da znate nešto što njemu jednostavno nije u opisu posla, jer je to vaša struka. A svaka se struka neumoljivo razvija, jer neki ljudi negdje u globalnom selu primaju plaću da je unapređuju pa je za opstanak potrebno biti ukorak s njima, a kičenje lovorovim vijencem podrazumijeva da ih nadmašite barem za pola koraka.

Ljudi se više ne dijele na one s fakultetskom diplomom i one bez nje. To je postala sasvim nevažna podjela. Postoje pokušaji da se populaciju korporativnog svijeta podijeli na dio s poslijediplomskim studijem i dio bez njega, ali ni ta podjela neće dugo živjeti. Ljudi će se dijeliti, ako već nije tako, na one koji su spremni obrazovanje prihvatiti kao proces koji nikada ne prestaje i na one koji na to nisu spremni. Poslovni svijet u svoje će redove bezkompromisno primati samo pripadnike prve skupine. Obrazovanje je postalo način i stil života, utakmica koju je nemoguće dobiti ako je cilj naučiti sve što se za učenje nudi, ali utakmica koja se mora igrati jer je to uvjet bez kojega nije moguće opstati u globalnom biznisu. Liderov prilog Obrazovanje menadžera donosi nekoliko zanimljivih priča o tome što se, kako i gdje može učiti.