Stanar zgrade u čijem je dvorištu smještena moja tvrtka u unajmljenom prostoru namjerava me tužiti jer tvrdi da sam odgovoran za to što je slomio nogu zapevši za materijal koji smo složili u jednom dijelu dvorišta. Tvrdi da je to moja objektivna odgovornost. Je li to točno i što je zapravo subjektivna, a što subjektivna odgovornost?
O tome je napisano mnogo ne samo stručnih članaka nego i knjiga, što jasno pokazuje da ipak nije riječ o jednostavnom pitanju. Ipak, zanemarujući mnoge potankosti, mnoge stvari koje u praksi za većinu zainteresiranih nikad neće ni doći u pitanje, riječ je o relativno jednostavnim pitanjima. Pojednostavljeno, objektivna odgovornost je odgovornost bez krivnje, a subjektivna na temelju krivnje. Ključni propis koji uređuje ta pitanja je Zakon o obveznim odnosima koji se primjenjuje od 1. siječnja 2006. i koji je prihvatio tzv. pretpostavljenu ili presumiranu krivnju u najbližem obliku (dakle, bez namjere ili nakane), što znači da oštećena osoba ne mora dokazivati krivnju u tom obliku, ali onaj tko je na taj način postao kriv, ima pravo i mogućnost dokazivati suprotno, dakle da nije kriv.
Objektivna odgovornost je odgovornost bez krivnje ili odgovornost po uzročnosti. U našem pravu takva je npr. odgovornost organizatora priredbi i odgovornost za štetu od opasnih stvari ili djelatnosti. Tu je olakšan položaj oštećenika jer se ne pita za krivnju štetnika i teret dokaza za neodgovornost prebačen je na štetnika, koji odgovara već na temelju toga da je prouzročena šteta. Pri tome je jedino važno dokazati postojanje štete i da ona potječe od opasne stvari ili opasne djelatnosti (u vezi je s njome). Prema čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima šteta nastala u vezi s opasnom stvari ili opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Dakle, i vi možete odgovarati na osnovi objektivne odgovornosti.
