Home / Tvrtke i tržišta / Nostalgija na udici

Nostalgija na udici

Kruh i pecivo, dakle artikli koji se u pravilu proizvode za lokalnu upotrebu, postali su, nakon ulaska Poljske u Europsku uniju, njezin prvorazredni izvozni hit. U prošloj godini Poljska je izvezla šećera za 225 milijuna eura, mesa za 178 milijuna, alkoholnih pića za (samo) 77 milijuna – a pekarskih proizvoda za više od 400 milijuna eura. To je više od izvoza bilo kojeg drugog poljoprivrednog proizvoda. U prvom polugodištu ove godine vrijednost izvoza kruha i peciva već je dostigla 235 milijuna ili 22 posto više nego u istom prošlogodišnjem razdoblju.

Tko uvozi i tko u Europi jede poljski kruh? Uvoze ga zemlje u kojima živi i radi mnogo Poljaka. To su u prvom redu Njemačka, pa Mađarska, Velika Britanija, Irska, Nizozemska i Češka. Ali uvoze ga i njemačka područja koja graniče s Poljskom.

  • Njemački trgovci dolaze sami u našu pekarnicu i tu preuzimaju robu – izjavio je za austrijsku agenciju ATA Roman Kopinski iz pekarnice Asprod u Szczecinu.

Tako se potvrđuje staro pravilo da sve može biti dobar posao. Ali u konkretnom slučaju taj su posao aktivirali trgovci u zemljama Europske unije, a ne poljski pekari. Prema starom pravilu, trgovac se uvijek ponaša kao ribić koji pokušava sa što manjom udicom uloviti što veću ribu, oni su otkrili dobar ulov u poljskim pekarnicama. Ne sumnjajući u kvalitetu poljskog kruha, može se pretpostaviti da je za odnos udice i ribe bio presudan tečaj poljskog zlota prema euru. Da nije, ne bi euro na udici njemačkih trgovaca lovio dovoljno primamljivu količinu poljskih pekarskih proizvoda. Tek zahvaljujući tome dobila je tržišnu vrijednost i nostalgija poljskih gastarbeitera.