Lik i djelo

Nesuđeni svećenik, Jurgec je 30 godina karijere proveo u špeditorskim poslovima, od čega najviše u Intereuropi uspješno se uspinjući hijerarhijskom ljestvicom. Prošlog tjedna otvoren logistički centar u Samoboru kruna je njegova rada.

Vizionar, organizator, strog ali pravedan i korektan u poslu, veseljak i aktivni kršćanin u životu, tako suradnici i partneri opisuju Andriju Jurgeca, predsjednika Uprave tvrtke Intereuropa, logističke usluge. Prošlog tjedna otvoren logistički centar u Samoboru kruna je njegova rada.

• Imao sam priliku surađivati s njim i bio je vrlo korektan. To je čovjek koji se trudi i treba mu čestitati za centar koji je osnovao u Samoboru. Intereuropa je već dulje ovdje pustila pipke, a on je sve jako dobro postavio, odlično je vukao konce i dobar je organizator. Nisam čuo da je ikad povukao loš poslovni potez, uostalom, ne bi tako visoko i tako dugo kotirao kod Slovenaca – kaže njegov povremeni poslovni partner.

Rođen u Donjoj Voći, u Hrvatskom zagorju, 1954. kao osmo dijete i prvi sin oca rudara i majke domaćice, odrastao je u skromnoj obitelji, što će mu poslije umalo odrediti put prema svećeničkom pozivu. Kao mladić otišao je u kapucinsko franjevačko sjemenište u Osijeku u kojem je završio tri razreda klasične gimnazije, a zbog manjka kandidata preselili su ga u Rijeku. Ondje je kod braće salezijanaca završio četvrti razred kao jedan od najuspješnijih učenika.

Prilično komunikativan i otvoren za ideje, spreman porazgovarati i s radnikom u skladištu, Jurgecov autoritet kao predsjednika Uprave Društva ipak nikad nije došao u pitanje. Iako su ga suradnici opisali kao vrlo smirenog čovjeka koji svoj odnos gradi na kršćanskim vrijednostima, bilo je trenutaka u kojima je katkad i viknuo. No to se događalo, tvrde neki njegovi suradnici, vrlo rijetko. Drugi su, pak, priznali da je na kolegiju direktora, koji se održava svakog mjeseca, bilo prilično neugodnih situacija, toliko neugodnih da su se i sami osjetili prozvanima iako to nije bio slučaj.

Prema potonjima, Jurgec zna zagalamiti i čak lupiti šakom o stol i reći: ‘Bit će ovako i gotovo!’ Međutim, svi ističu da nikad takva njegova reakcija nije bila bezrazložna. Vodio je i žučne rasprave sa suradnicima, ali nikad nikomu nije to uzeo za zlo. Ipak, dosljedan u svom poslu, u nekoliko je navrata hladnokrvno povukao i radikalne poteze. U svom je mandatu zbog loših poslovnih uspjeha promijenio čak tri direktora u riječkoj podružnici i jednog u Zagrebu. Upućeni kažu da bi nakon neuspješnog pokušaja da s njima razriješi nastale probleme bez imalo ustručavanja dijelio otkaze.

Znao je biti i oštar prema radnicima koji nisu bili spremni pridržavati se pravila ponašanja. Nekoliko slučajeva u Varaždinu pokazalo je da nema obzira prema pojedincima koji krše disciplinu. Zbog krađa u skladištu oštro je i radikalno sankcionirao počinitelje iako mu pristup prema njima nije bio takav.

• Počinitelji su nastojali nešto izmijeniti, kao, roba se prosipala pa odatle manjak – izgovarali su se.

Međutim, Jurgec ima sposobnost da odmah ‘pročita’ ljude, ali ih i svojim pristupom, koji se temelji na moralnim načelima, uspijeva uvjeriti da priznaju svoje djelo. Radnici bi nakon toga nerijetko sami dali otkaz koji je on bez razmišljanja prihvatio. Tvrtku je doveo u red – kaže naš sugovornik.

Iako je odustao od poziva svećenika, i danas je aktivan u crkvenim krugovima. Prošle mu je godine Franjevačka zajednica sv. Ćirila i Metoda u Čakovcu dodijelila status konfraterna – počasni status subjekta koji se dodjeljuje laičima kao priznanje za aktivnosti unutar franjevačke zajednice. Jurgec pjeva u zboru crkve sv. Antuna Padovanskog, član je Župnog vijeća, a bio je u Odboru za gradnju nove crkve sv. Antuna Padovanskog Čakovec jug.

• Zahvaljujući kapucinima prevatio sam put od skromnog seoskog dječacića do uspješnog poslovnog čovjeka – kaže Jurgec.

Nakon napuštanja studija teologije 1977. zapošljava se u Kotoribi, podružnici beogradske tvrtke Jugošped. Cijeli će radni vijek provesti u špediciji gdje će prijeći sve stube na hijerarhijskoj ljestvici i ostvariti zavidne poslovne rezultate. U Jugošpedu je proveo dvije godine ubrzo se dokazavši kao vrijedan carinski referent.

Kao osoba koja je već tada dobro upoznala tržište, 1979. zapošljava se u Jugotransportu u Varaždinu, današnjem Zagrebpedu, kao šef poslovnice. U međuvremenu se upisuje na Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu, koji uspješno završava. S dva zaposlena na početku, do 1986. Jugotransport je, zahvaljujući njemu, imao 15 zaposlenih. Nakon toga prelazi u Intereuropu. Dobri poslovni rezultati i dokazana umješnost rukovođenja, ali i uspješna i korektna suradnja s ljudima u Intereuropi, bit će presudni da se te godine otvori Intereuropina poslovnica u Varaždinu. Jurgec prelazi u tu slovensku tvrtku i preuzima funkciju direktora poslovnice.

Od tada do danas radi u Intereuropi uspješno se uspinjući u hijerarhijske tvrtke. Svi njegovi suradnici i poslovni partneri ističu Jurgecovu korektnost i poslovnost. Vrlo rijetko kasni na sastanke, a na posao dolazi pola sata, a nerijetko čak i sat vremena ranije. Kao posebna vrlina ističe se da je prošao sve faze posla i upravljanja, poznaje operativu, ima dobru viziju i smisao za orijentaciju.

Godine 1999. Intereuropa na njegov prijedlog kupuje Robno-transportni centar Varaždin kojemu se pripaja dotadašnja poslovica. Jurgec postaje predsjednikom Uprave Intereurope, robno-transportnog centra koji je preuzet u prilično lošem financijskom stanju i s lošim međuljudskim odnosima. Prema tvrdnjama suradnika tada je do izražaja došla Jurgecova sposobnost za organizaciju, uspješnost vođenja poduzeća, ali i odlučnost da negativne pojave istjera načinac.

Vlasnici Intereurope 2002. donose odluku o spajanju četiriju društava u Hrvatskoj i osnivanju koncerna s dva društva – Intereurope sajma d.o.o. i Intereurope, logističkih usluga d.o.o., gdje je izabran za predsjednika Uprave. Nedavno je izabran i u drugi mandat.

Jurgec će za svoje suradnike reći da najviše cijeni povjerenje, vjerovanje u tvrtku i lojalnost te ne pravi razliku među 570 zaposlenika. Aktivno sudjeluje u rješavanju problema zaposlenih, a ne propušta ni sitne znakove pažnje poput, primjerice, darova za rođendan djece zaposlenika. Nazove li ga netko u 23 sata ili u šest ujutro, uvijek je na raspolaganju. Poprilično je strog, ali i pravedan, mnogo daje, ali mnogo i traži.

• S obzirom na to da je pohadao, kao što mi kažemo, te popovske škole, uspio je izgraditi odnos prema ljudima koji mnogo znači zaposlenicima. Izvan posla on je izvrstan čovjek, priznaje razlike u društvenom ili poslovnom statusu ljudi. Voli pjesmu, a i popije koju više na proslavama, pa se uz gitaru koju svira zadrži i do ranih jutarnjih sati. Veliki je veseljak, ali posao mu je na prvome mjestu. Kad ode u podružnice, nikad ne razgovara samo s upraviteljima, već uvijek dođe i u skladište i pozdravi se s radnicima – kaže njegov suradnik.

• Posao direktora nije samo da se brine o tvrtki nego i o svojim zaposlenicima. Nastojim razumjeti ljude s kojima radim. Hrvatska je mala zemlja s mnogo regija i ljudi različitog mentaliteta. Vjerujem da mi je prijašnje zvanje pomoglo da razumijem ljude, a i dobro ih upoznam jer sam se školovao u Osijeku, na Kvarneru, u Zagrebu, rođio se u Zagorju, a živim u Međimurju. Imam sposobnost prepoznavanja ljudi, uočavanja njihova raspoloženja, osjetim kad netko ima problema. Nastojim razgovarati s ljudima i pomoći im – kaže Jurgec.