Budući da je cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj još niža nego u zemljama EU, stranci su zagrizli u ulaganje u njega, to više što su spremni prihvatiti rizik dugogodišnjeg čekanja da ga se prenamijeni u građevinsko.
Za 15 eura po četvornome metru stranci kupuju na stotine kvadrata poljoprivrednog zemljišta u arhipelagu oko Nacionalnoga parka Kornati, za četiri puta veću cijenu na području Istre, ali uz obećanje i očekivanja da će se za koju godinu to zemljište prenamijeniti u građevinsko. U suprotnome, ‘trajnom’ poljoprivrednom zemljištu cijena je niža, ali i za takve terene ima interesa izvana zato što će njegova cijena ulaskom u EU sigurno porasti i do nekoliko puta. Zbog toga se stranci zanimaju i za zemljišta u Slavoniji.
I sve se to događa bez obzira na to što zakon nalaže da se poljoprivredno zemljište ne može prodavati ni fizičkim ni pravnim stranim osobama, kao ni domaćim pravnim osobama ako su u vlasništvu stranaca. No, kao i kod nekretnina, nalaze se zaobilazni putevi, najčešće tako da ta zemljišta kupe domaće tvrtke, ali sa stranim kapitalom, ili fizička osoba na isti način. Osim stranaca, poljoprivredna zemljišta primamljiva su i domaćim tajkunima, ali, priča se, i političarima, koji ih također kupuju da bi ih prenamijenili u građevinska i tako iskoristili za drugu, isplativiju svrhu. Posebno su za to iskorištena zemljišta na području Slavonije. I to se, kao što tvrde neki izvori, radilo najviše početkom ovoga desetljeća, što potvrđuju i podaci o visini kupoprodajnih ugovora iz Porezne uprave.
U Slavoniji je cijena hektara poljoprivrednog zemljišta od 3.000 do 7.000 eura, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj od 5.000 do 20.000 eura, oko Zagreba raste na otprilike 30.000 eura, od 5.000 do 30.000 eura takvo zemljište stoji u Istri, a u Dalmaciji od 20.000 do 150.000 eura. Najskuplja poljoprivredna zemljišta u Dalmaciji su vinogradi, primjerice na Pelješcu, gdje se proizvode i najkvalitetnija vina. Ondje je cijena po četvornom metru 15-ak eura, odnosno ista je kao da je riječ o zemljištu koje ima izgleda prenamijeniti se u, za većinu ulagača vrednije, građevinsko zemljište. Tako se, primjerice, i u Istri cijena poljoprivrednog zemljišta koje bi se moglo prenamijeniti u građevinsko penje na 80 eura po četvornom metru.
Odnosno, bez generalnog urbanističkog plana takvo zemljište stoji 80-ak eura po četvornome metru, prođe li GUP, cijena se penje na 120 eura, prođe li urbanistički, onda do 180 eura, a uz lokacijsku dozvolu i na 250 eura po četvornome metru. Ako je netko uložio po početnoj cijeni, a takvih nije malo, i u tri se godine riješe sve dozvole, zarada na takvom zemljištu tripot je veća.
Zato nije čudno što su stranci zagrizli u ulaganje u poljoprivrednu zemljišta u Hrvatskoj, to više što su spremni zbog većeg kapitala prihvatiti i veći rizik, odnosno čekati i više godina, čak i dvadeset, da se zemljište pretvori u građevinsko. No svjesni su da i planovi mogu propasti. Jer, primjerice, teško je vjerovati da će za građevinsku svrhu biti ikada namijenjeno zemljište pokraj Nacionalnog parka Kornati. No bez obzira na to, dobitak im je zajamčen jer je cijena domaćih poljoprivrednih zemljišta mnogo niža nego u zemljama EU. Primjerice, u Slavoniji hektar zemljišta stoji do sedam tisuća eura, a u Nizozemskoj je i deset puta skuplji. U Njemačkoj, pak, hektar vinograda dostiže cijenu i do 800.000 eura, a u, primjerice, Dalmaciji je otprilike 150.000 eura. Cijena će sigurno porasti nakon ulaska u EU i završetka prijelaznog razdoblja, nakon kojeg će strancima i legalno biti dopušteno ulaganje u domaća poljoprivredna zemljišta.
