UZDRMAN POLOŽAJ PREDSJEDNIKA HSP-a

Posljednjih se godina u HSP-u profiliralo nekoliko kvalitetnih zastupnika među kojima su bili i Tadić i Rožić, koji su postupno profilirali HSP u suvremenu konzervativnu stranku. Predsjednik Đapić taj rast i razvoj stranke nije mogao pratiti, voda stranke postao je kočnicom njezina razvoja. Stranka se mogla razvijati jedino ako on odstupi ili ako ga netko smijeni.

U samo mjesec dana Anto Đapić je iskusio kako okrutni mogu biti predizborni napadi saveznika. Najprije je doživio saveznički napad kao gradonačelnik Osijeka, gdje su mu gradonačelnici stolac izmaknuli koalicijski partneri u gradskoj vlasti optužujući ga za korupcijski pristup gradnji sportske dvorane. Vladimir Šišljagić, nekadašnji hadezeovac, zatim ljuti HDZ-ov protivnik i formalni šef Glavaske stranke, a možda vrlo skoro ponovni HDZ-ov partner, ma koliko to zasad negirao, pogodio je Đapića u jednu od najosjetljivijih točaka – u (ne)sklonost korupciji. Đapić se trudio da upravo neiskvarenost i nepodmitljivost budu prepoznate kao njegov zaštitni znak. Šišljagićeva je poruka bila – pravilo vrijedi dok ne dođeš u priliku.

Zatim mu je rat otvoreno najavio Ivo Sanader poručujući biračima da je glas za HSP zapravo glas za SDP. Anto Đapić je bio zatečen. A Sanader je pritom samo govorio istinu, ma koliko paradoksno na prvi pogled zvučala. Ne znači to da su Đapićevi pravaši i Milanovićevi socijaldemokrati jednaki svjetona zorski i programski, nego da HDZ i HSP ciljaju na isto biračko tijelo. HDZ može na izborima pobijediti SDP ako prije izbora pobijedi HSP, odnosno ako mu oduzme birače. Ivo Sanader to dobro zna: prema ispitivanjima javnog mnijenja još uvijek ponešto zao staje za glavnim protivnikom SDP-om, do izbora su samo dva mjeseca. Zato nastoji uništiti HSP kao ozbiljnoga izbornog suparnika, brutalno, onako kako vodi političke ratove sa svakim trenutačnim protivnikom. Tako je to radio i s najbližim suradnicima, primjećuje Branimirov Glavašem, kamoli neće s Antom Đapićem.

Glavni udarac stiže u ponedjeljak: dvojica najbližih ili ‘najblizih’ Đapićevih suradnika iz vrha HSP-a Miroslav Rožić i Tonči Tadić putem medija ga obavještavaju da napuštaju stranku prozivajući ga za političku nevjerodostojnost, prigovarajući mu izravno političku trgovinu s jednim ciljem da se dokopa vlasti. Uz to daju do znanja da se u stranci ponaša autokratički, sklanjajući u stranu sve one koje doživljava kao konkurenciju. Dakle, optužuju da je sve ono što Đapić prikazuje svojim temeljnim kvalitetama kao voda stranke zapravo puka laž i krivotvorna. Saga o tome kamo će, komu i uz koju pogodbu otići Rožić i Tadić sigurno će se nastaviti, kao i nagadanja o mogućem sponzoru njihova odlaska. Ali, najozbiljniji učinak njihova odlaska već je postignut: ozbiljno su uzdrimali Antu Đapića i HSP uoči izbora. Njihovim odlaskom najviše profitiraju Ivo Sanader i HDZ.

No zašto je misteriozni naručitelj serije napada na Đapića čiji rukopis toliko nalikuje onome Ive Sanadera u toliko kratkom roku uspio tako ozbiljno uzdrmati šefa HSP-a?

Već je bar pet-šest godina očito da je upravo Anto Đapić najslabija točka i najveća kočnica HSP-ovu razvoju. Nakon devedesetih godina, kad je HSP funkcionirao samo kao HDZ-ov desni satelit, u stranci se profiliralo nekoliko kvalitetnih zastupnika među kojima su bili i Tadić i Rožić, koji su postupno profilirali HSP u suvremenu konzervativnu stranku. Predsjednik Đapić taj rast i razvoj stranke nije mogao pratiti, voda stranke postao je kočnicom njezina razvoja. Stranka se mogla razvijati jedino ako on odstupi ili ako ga netko smijeni. Nitko ga nije mogao smijeniti, a njemu nije padalo na pamet odstupiti. Umjesto toga, ohrabren i stručnim savjetima Mate Granića, posvetio se ‘peglanju’ vlastite prošlosti i mijenjanju imidža koji ga je sve više pretvarao u karikaturu, zaključno s isticanjem vlastitih premijerskih ambicija. Upravo ta slika, Đapić kao premijer, najviše odbija potencijalne glasače. Ali on, obuzet nastojanjem da se uz pomoć savjetnika pretvori u suvremenog vodu, to više nije mogao primijetiti. Zato je postao vrlo zahvalna meta. Rožićev i Tadićev odlazak neće automatski okrenuti HSP-ove birače od stranke, ali će svakako pridonijeti da im još neodlučni nezadovoljnici HDZ-ovom politikom ne daju svoje glasove. Odlazak Ante Đapića s čelnog mjesta HSP-a poslije izbora ne bi automatski stvorio od HSP-a veliku stranku, ali bi svakako uklonio razvojnu kočnicu i pridonio da stranka ne počne odumirati u sljedeće četiri godine.