Iako je prošla godina bila rekordna prema uloženome u poboljšanje turističkih proizvoda i usluga, opremanje objekata iziskuje zasigurno još milijune eura.
Puna su usta autohtonog, posebnog, jedinstvenog, nezaboravnog, dok standovi sa suvenirima nude proizvode ‘made in China’, a na stolovima su većinom španjolsko povrće, talijanski sir i marokanska riba. Poražena je brojka o 53 milijuna dolara vrijednom povrću koje je Hrvatska uvezla u prvih šest mjeseci ove godine, kao i o 77 milijuna dolara voća, dok je postotak pojedene domaće ribe u restoranima svega 39 posto, a u zamrznutoj ribi udjel uvezenih morskih plodova iznosi 85 posto. Drugim riječima, isto tu ribu, voće i povrće turisti su mogli pojesti i bilo gdje drugdje, pa zašto bi onda kao ljetno odredište odabrati baš Hrvatsku? Svaki trenutak proveden u Hrvatskoj gostima bi trebao biti nezaboravan, bilo zato što su probali specijalitet specifičan samo za to podneblje ili stoga što ih je poslužio konobar koji vješto barata s nekoliko stranih jezika, pamti svaki detalj narudžbe, a uz delicije servira i osmjeh koji se, dušuše, ne može specificirati na ispostavljenom računu, ali će gosta ponukati da se vratiti. U sjećanju bi mu zasigurno ostali i čisto more, održavane plaže te ljepota novosagrađenih ili obnovljenih objekata koji se savršeno uklapaju u postojeću arhitekturu. To iziskuje nova rješenja, inovativnost i kreativnost, no ne treba sumnjati da ih u Hrvatskoj nema. Dokazuje to i dvoznamenasti rast velikih dobavljača na gastrotržištu koji su sve bolje organizirani, uvođe novi pristup logističkog koncepta te standardiziraju asortiman za hotele i restorane.