Ne Štedi grlo, Stedi novce

Tih sredstava. Upravo na način da ga bude manje potrebno za ostvarenje investicija, a da se pritom ostvari i veća stopa rasta gospodarstva. U tome bi moglo pomoći izdanje novih vrijednosnica na tržištu u koje bi ulagali institucionalni ulagači, primjerice mirovinski i investicijski fondovi, dakle oni koji novca imaju.

Istina je da im je mogućnost u posljednje vrijeme pojačana ulaganjem u dionice tvrtki koje ih izdaju u svrhu zaduživanja na tržištu kapitala. No, kako već dulje vrijeme ponavlja predsjednik Uprave mirovinskog fonda PBZ Croatia osiguranje Dubravko Štimac, dodatni bi doprinos bio kada bi im se omogućilo ulaganje do 10 posto u emisiju dionica, umjesto sadašnjih pet posto.

No, činjenica je da mnoge tvrtke nemaju mogućnost prikupiti kapital na tržištu. Za IPO tvrtka treba imati veličinu i dobar razlog da investitore zainteresira za ulaganje u njene dionice, što brojne domaće tvrtke kod nas nemaju. Zato se mnoge i zadužuju brže i jednostavnije izravno izvan graniča, a zbog potrebnog novca u pojačanom investicijskom ciklusu.

Druga je mogućnost razvoj sekuritizacije, kroz koju bi se kreditni portfelji financirali izdavanjem sekuritizacijskih obveznica na domaćem tržištu. Izdavanjem obveznica banke bi stvarale novu likvidnost, a ta sredstva zbog mjera Središnje banke ne bi mogle koristiti za nova zaduženja, nego bi ih iskoristile za smanjenje vanjske zaduženosti, odnosno raniju otplatu kredita uzetih u inozemstvu, kaže konzultantica Đurđica Ognjenović.

Dobar dio potražnje za obveznicama mogao bi doći od domaćih fondova, dakle, od domaće štednje – kaže direktor tvrtke Arhivanalitika Velimir Šonje te upozorava da sekuritizaciju ipak ne treba doživljavati kao lijek za vanjski dug, nego samo financijski instrument koji u nekim okolnostima može proizvesti željeni učinak.

Ono što ipak analitičari ističu prioritetnim u cilju smanjenja duga jest manja potrošnja i veća štednja. Jer fiskalna konsolidacija nije učinjena. Nju pritišću i stalne najave u nove investicije.

Od svih za koje ne postoji čvrsta ekonomska računica da će povećati produktivnost u kratkom i srednjem roku trebalo bi odustati – kaže Šonje.

Veća potrošnja utječe i na pojačani uvoz, a na što ukazuje stalno rastući deficit na tekućem računu platne bilance.

Kad bi bilo suprotno, a što je moguće postići uz veći gospodarski rast, vanjski bi se dug ublažio.

Potrošnju mogu obuzdati i reforme, o kojima se već dulje šuti. A nije ih istaknula nijedna stranka u predizbornom programu – misli glavni ekonomist Zagrebačke banke Goran Šaravanja.

Ranije je na reforme s vremena na vrijeme upozoravao MMF, počevši prije svega od reforme zdravstva. Ali ni od one mirovinske ili reforme na tržištu rada, pravosuđa ili obrazovanja ne bi se smjelo odustati, kaže Šaravanja. Zdravstvo se neprestano sanira, ali se u dublje zahvate za normalizaciju sustava i kvalitetu usluge nije krenulo. Pravosuđu treba reforma jer i ulagači moraju vjerovati državi u koju će ulagati. I umirovljenici će i nadalje tražiti svoja prava, a može se pretpostaviti da više neće biti kompanija poput Ine ili T-HT-a kojima će se moći pokriti dug prema njima. Na tržištu rada potrebno je povećati stopu radno aktivnih osoba sa sadašnjih ni 50 posto, na primjerice 60 posto, jer bi i na taj način mirovinci imali više novca.

Hitno bi trebalo i povećati izdvajanje za drugi mirovinski stup sa sadašnjih pet na deset posto bruto plaće, a proširen deficit u sustavu generacijske solidarnosti financirati uštedama na drugim fiskalnim programima – upozorava Šonje.

Na taj način mirovinski bi fondovi imali i više novca nego sada, koji bi tražio nove mogućnosti ulaganja. Zato su i potrebne nove vrijednosnike na tržištu, za koje bi interesa sigurno bilo, jer institucionalni ulagači novac imaju. Na taj način rizik bi se disperzirao te smanjila potreba traženja novca izvan granica.