Neprofesionalne reakcije političara u kriznoj situaciji

Čelni ljudi države uprli su sve snage kako bi dokazali da oni nisu ništa krivi te su se posvetili lovu na vještice među vatrogascima.

Profesionalna nekompetencija i birokratska bešćutnost hrvatskoga državnog i političkog vrha već odavno nisu razotkrivene tako drastično kao u njihovim reakcijama na tragediju vatrogasaca na Kornatima. Upravo u takvim, kriznim okolnostima, kad su emocije snažne, od onih koji upravljaju državom očekuje se da pokažu vodstvo, razumijevanje, širinu. Očekuje se da oni budu ti koji upravljaju krizom, a ne da raspiruju negativne emocije. Kod nas su strukture činile upravo obrnuto. Od predsjednika države, koji je odmah izrekao presudu o ‘bespotrebnoj avanturi’, a potom tri tjedna nastoji dokazati da je bio u pravu. Preko ministra policije Ivice Kirina, koji je organizirao istragu i informiranje o njenim rezultatima toliko traljavo da prepusti prostor spekulacijama i raspri sumnje u njenu vjerodostojnost. Do državnog odvjetnika Mladena Bajića koji je pred Vladom održao pravu pionirsku prezentaciju upirući oštro prstom i udarajući jezičnim maljem po dvojici vatrogasnih zapovjednika Slavici i Klariću, podcrtao je da je potonji svoju pogrešku platio glavom. Pa ga eto, On, državni odvjetnik neće kazneno progoniti.

Iz istupa Njega državnog odvjetnika, mogao se steći dojam da se vatrogasni zapovjednici uopće i ne bave gašenjem požara, već samo čekaju priliku da nekog od svojih kolega namjerno pošalju u smrt u trenucima kad ih On, državni odvjetnik, ne drži na oku. Bilo je tako očito da On, državni odvjetnik, ima za cilj ukloniti svaku sumnju o odgovornosti Vlade za stanje u vatrogastvu, pa dakle i za okolnosti u kojima se dogodila kornatska tragedija. A da su vatrogasci pritom tek sredstva. Nije nepoznato da On, državni odvjetnik, ima iznimnu odlučnost kad iza sebe ima iznimni autoritet, bio to Sanader, Mesić, del Ponte ili netko četvrti, ali da će je tako odrješito, kao da je riječ o krijučarima droge ili masovnim ubojicama, demonstrirati na vatrogasnim zapovjednicima, od kojih je jedan po kojini?! Učinio je to unatoč tome što je već dotad bilo jasno da ni jedan od njih dvojice ne samo da nije namjerno izazvao tragediju, već je nije mogao ni spriječiti. Mogli su, kao i ostali u lancu, donijeti neke drukčije odluke, kojima bi tragedija možda bila izbjegnuta. Ili su mogli slomiti tog jutra nogu, pa ne bi bili odgovorni.

A kao točka na ‘i’ stigao je ministar obrane Berislav Rončević, koji navodno nije rekao ono što se lijepo čulo – da je riječ o prevažnoj vojnoj vježbi a da bi se on bavio detaljima istrage kornatske tragedije. Sve je to ministru navodno namontirano. I nije to prvi put da ministar Rončević pokaže takvu količinu indolencije prema ljudskoj nesreći, odnosno da mu se ‘namontira’ tako neinteligentna birokratska bešćutnost. Ponio se slično u osječkoj bolnici za prvog posjetu preživjelima nakon pada vojnog helikoptera u Vukovaru, kada su mu prve riječi po ulasku u bolnicu, nekoliko sati nakon pada helikoptera i prije bilo kakve istrage, bile da sigurno nije riječ o tehničkoj neispravnosti letjelice. Ili u prijevodu, nisam ja ni za što odgovoran.

Kompetentan državni vrh, koji ima liderške kapacitete, koristi i ovakve tragedije za jačanje povjerenja u sustav. Bilo bi dovoljno da su čelni ljudi države i resorni ministri najprije pokazali iskrenu sućut. To su, uglavnom, učinili. Ali potom je bilo nužno da smire emocije, pokrenu profesionalno neupitnu istragu, pravodobno izvještavaju o njenim nalazima i istodobno iskoriste tragediju kao povod da rasprave i poprave slabe točke u vatrogastvu. A oni su uprli sve snage kako bi dokazali da nisu ništa krivi i da ništa nisu propustili učiniti te su se posvetili lovu na vještice među vatrogascima. Nisu čak pokazali minimum volje da napokon saznaju kako se gasi vatra i tko su i s kakvim se problemima susreću ti ljudi kojima kurtoazno čestitaju nakon uspješno ugašenih požara.

Posljedice su očekivane. U rezultate istrage već unaprijed nitko ne vjeruje. No koji je izbor? Predsjednik je konstanta još dvije godine. Državni odvjetnik je praktički nesmjenjiv. Ali ministar obrane je relativno lako smjenjiv. I da mora otići zbog uvredljivo neinteligentne komunikacije, bio bi to barem mali iskorak. Možda još ne prema odgovornijem ponašanju. Ali barem prema odgovornijoj riječi.