Razlike među fondovima

U hrvatsko gospodarstvo i stvarati novu vrijednost. No on smatra i da su fondovima trebale biti dodijeljene povlaštene dionice.

Zašto, primjerice, takav ZIF ne bi bio potporen domaćoj tvrtki koja planira širenje izvan granica? – pita se gospodarski strateg HSLS-a Davor Štern i dodaje:

Isto je napravila i Slovenija, koja ima, primjerice, umirovljenički, zdravstveni i niz fondova takve vrste koji su postali važni investitori u regiji. Trebali bismo uzeti taj model od Slovenaca – zaključuje Štern.

Zatvoreni investicijski fondovi izdaju dionice, a otvoreni udjele. ZIF-ovi djeluju poput dioničkih društava – podijeljeni su na dionice koje kotiraju na burzi. Ulaganje u zatvoreni investicijski fond nalik je kupnji dionica pojedinog društva, odnosno kupnja i prodaja obavlja se na burzi, a da bi se dionica kupila, treba biti ponuđena na prodaju. Upravo se zato i tvrdi da su ti fondovi manje likvidni od otvorenih jer mogućnost prodaje ovisi o trenutačnoj potražnji. U otvorenom se fondu kupuju udjeli, odnosno prikuplja se novac, a udjeli se mogu otkupiti u bilo kojem trenutku.

Za razliku od braniteljskog fonda, koji posjeduje dionice, umirovljenički nema veću imovinu, a puni se prije nego što treba isplatiti ratu umirovljenicima.

Da je umirovljenički fond od početka ustrojen kao zatvoreni, ta bi sredstva ostala aktivna na domaćem tržištu kapitala i ne bi se odlijevala u potrošnju, smatraju zagovornici ZIF-ova. Umirovljenici bi bili vlasnici, odnosno dioničari, a s obzirom na to da bi bila riječ o fondu s vrlo kvalitetnim dionicama, za njih bi se zanimalo mnogo ulagača, među njima i domaći mirovinski fondovi. Tako bi se dug umirovljenicima vratio novcem od ulagača.

Budući da su cijene dionica nekih PIF-ova iz kuponske privatizacije već nakon nekoliko godina od uvrštenja na tadašnju Varaždinsku burzu dosegla cijenu znatno veću od nominalne, može se pretpostaviti da bi umirovljenički fond nakon nekoliko godina dobio iznos i veći od onoga koji država duguje umirovljenicima. Primjerice, ako bi zatvoreni investicijski fond na godinu povećao imovinu za osam posto, što trebalo na domaćem tržištu uspjeva i najkonservativnijim fondovima, za osam godina udvostručio bi vrijednost koju umirovljenici imaju u svom fondu.

Umirovljenički fond osmislio je predsjednik Uprave Hanfe Ante Samodol, koji je veliki protivnik ZIF-ova, i to zbog neslavnih događaja sa zatvorenim fondovima, preoblikovanih iz bivših PIF-ova. Kovačević smatra da priču ne bi trebalo vraćati u prošlost jer bi dobra zakonska regulativa to mogla zaštititi. Naime, u početku stvaranja braniteljskog fonda pala je u vodu ideja o zatvorenom fondu. Tako je, navodno, još 2002. postojao prijedlog zakona o zatvorenom braniteljskom fondu. Njegov najvažniji dio bila je dobra kontrola: tako bi, primjerice, društvo koje upravlja fondom za svaki posao vrijedniji od tri posto vrijednosti fonda trebalo odobrenje upravnog vijeća (predstavnici Vlade, braniteljskih udruga i odbora za ratne veterane).

Trenutačno je u braniteljskom fondu vrijednost imovine oko 3,2 milijarde kuna, kaže menadžer fonda Josip Glavaš, a 95 posto imovine odnosi se na dionice Ine i T-HT-a. Pet posto odnosi se na obveznice u koje je fond uložio od novca dobivenog na temelju dividendi tih dviju kompanija.

Budući da postoji Zakon o privatizaciji HEP-a, sedam posto te kompanije već bi se moglo prebaciti u fond branitelja, odnosno i prije nego što se provede inicijalna javna ponuda. No, ponavlja jedan od državnih čelnika u vrijeme prvih velikih privatizacija, potkrpj devedesetih, IPO Ine i T-HT-a odavno se trebalo provesti, a usporedno s njihovim IPO-om trebalo je i puniti fondove. Tada ne bi došlo do današnje situacije u kojoj se IPO proveo nakon što su pojedinci već dobili dionice, a velik ih je dio njih i prodao za znatno nižu cijenu od one postignute na burzi.