Zatvoreni investicijski fondovi izdaju dionice, a otvoreni udjele. ZIF-ovi djeluju poput dioničkih društava – podijeljeni su na dionice koje kotiraju na burzi. Ulaganje u zatvoreni investicijski fond nalik je kupnji dionica pojedinog društva, odnosno kupnja i prodaja obavlja se na burzi, a da bi se dionica kupila, treba biti ponuđena na prodaju. Upravo se zato i tvrdi da su ti fondovi manje likvidni od otvorenih jer mogućnost prodaje ovisi o trenutačnoj potražnji. U otvorenom se fondu kupuju udjeli, odnosno prikuplja se novac, a udjeli se mogu otkupiti u bilo kojem trenutku.
Za razliku od braniteljskog fonda, koji posjeduje dionice, umirovljenički nema veću imovinu, a puni se prije nego što treba isplatiti ratu umirovljenicima.
Da je umirovljenički fond od početka ustrojen kao zatvoren, ta bi sredstva ostala aktivna na domaćem tržištu kapitala i ne bi se odlijevala u potrošnju, smatraju zagovornici ZIF-ova. Umirovljenici bi bili vlasnici, odnosno dioničari, a s obzirom na to da bi bila riječ o fondu s vrlo kvalitetnim dionicama, za njih bi se zanimalo mnogo ulagača, među njima i domaći mirovinski fondovi. Tako bi se dug umirovljenicima vratio novcem od ulagača.
Budući da su cijene dionica nekih PIF-ova iz kuponske privatizacije već nakon nekoliko godina od uvrštenja na tadašnju Varaždinsku burzu dosegla cijenu znatno veću od nominalne, može se pretpostaviti da bi umirovljenički fond nakon nekoliko godina dobio iznos i veći od onoga koji država duguje umirovljenicima. Primjerice, ako bi zatvoreni investicijski fond na godinu povećao imovinu za osam posto, što trebalo na domaćem tržištu uspjeva i najkonservativnijim fondovima, za osam godina udvostručio bi vrijednost koju umirovljenici imaju u svom fondu.
