Gradove i bogatstvo naroda Jane Jacobs (1916.-2006.) objavila je još 1984. godine, ali njezina je knjiga i danas neobično aktualna. Shvativši na vrijeme ograničenost makroekonomskih analize i nekih njezinih teorija, primjerice merkantilizma, Jacobsova umjesto države za temeljnu jedinicu ekonomske analize odabire grad. Umjesto apstraktnih krivulja ponude i potražnje, stope nezaposlenosti i sličnog, ona nastoji promatrati i razumjeti razvoj u konkretnom prostoru i vremenu. A u njemu se radaju, rastu, propagiraju i umiru gradovi. Tako, primjerice pokušava objasniti sekularni pad Montevidea, glavnoga grada Urugvaja, države koja je uoči Prvoga svjetskog rata imala visok gospodarski rast i državu blagostanja izdašnju od Švicarske.
Osim što nacionalnim državama odriče mogućnost da industrijskim politikama i subvencijama potaknu razvoj, Jane Jacobs u takvim politikama vidi glavne uzroke gospodarskog nazadovanja. U tome vidi glavne razloge slabljenja Rimskoga Carstva i britanskog imperija, a iz istih je razloga predvidjela nazadovanje SSSR-a i SAD-a.
Vrlo je kritična i prema mogućnosti da se seljenjem industrija potakne razvoj. Uvjerena je da proizvodnja za izvoz uz jeftinu radnu snagu na novoj lokaciji neće riješiti razvojni problem. Samo u rijetkim situacijama, kad na novoj lokaciji dozra do učenja i poticanja inovacija, moguće je pozitivan učinak na razvoj. Jacob je suzdržana i prema ulozi nacionalnih i nadnacionalnih valuta. Smatra da je optimalno valutno područje grad. Također vjeruje da je, jednom kada razvojne napetosti i nesklad između gradova u nekoj zemlji dosegnu točku nakon koje razrješenje više nije moguće, miran razlaz najbolje rješenje.
Ove i druge teze koje u knjizi iznosi Jane Jacobs i danas su neobične i poticajne za raspravu kao i prije dvadesetak godina kad je knjiga izasla. Vrijeme je neka njezina predviđanja potvrdilo, neka nije, a o nekim će tek budućnost reći svoje.
