Pomalo sumoran tvornički krug poduzeća Itas Prvomajska u Ivancu užurbano se priprema za gablec, ali ljubazna portirka objašnjava da to nema veze s direktorom jer ‘on ne ide na pauzu’. Na oglasnoj ploči ispred uređa stoji natpis: ‘Pošteno, optimistično, najbolje što možemo, ofenzivno, složno (p.o.n.o.s.)’, a na prozoru su boksačke rukavice Branimira Vlaje, križnog menadžera koji je u godinu i pol posrnuo poduzeće vratio na tračnice. U tvornici alatnih strojeva stigao je oslanjajući se na dotadašnje iskustvo regionalnog menadžera u Olympusu i rad u Končaru, ali i zbog kontakata sa stečajnim upraviteljem Ivanom Polanom.
-
Znao sam da dolazim u tešku situaciju, no prepoznao sam snažan potencijal tvornice koji se ogledao u jakoj volji radnika da spase tvrtku kao i samom potencijalu tržišta. Od početka smo stečajni upravitelj i ja imali viziju da se tvrtka revitalizira, zadrže radna mjesta i oživi proizvodnja – prisjeća se Vlajo dolaska u Itas. Stotinjak radnika koje je zatekao u tvornici nakon uličnih prosvjeda i štrajka gladu bili su spremni raditi koliko treba kako bi se poduzeću vratio stari sjaj, a da je optimizam pomagao pokazuju i rezultati poslovanja koji su, izuzmu li se troškovi stečaja, pozitivni. Zbog dobrih pokazatelja odlučeno je da se iz naziva tvornice ukloni stigma stečaja te je od početka ove godine osnovana nova tvrtka Itas Prvomajska kako bi se osiguralo poticaje i kredite i vratilo povjerenje poslovnih partnera.
-
Krenulo se od nule. Bez trajnih obrtnih sredstava, sa zastarjelom tehnologijom i neriješenim pitanjem vlasništva objekata, ali uspjeli smo stvari postaviti u normalne okvire – smatra Vlajo. Domaća atmosfera vlada u svim dijelovima pogona, a radnici su se dosad već privuknuli da direktor u posjet proizvodnji dolazi dvaput na dan, što je na počeku izazivalo dosta iznenađenja.
Scenarij spašavanja Itasa Vlajo je počeo analizom problema, razgovorom o najboljoj i najlošijoj mogućoj situaciji te definiranjem problema tvrtke kao i njezinih snaga. Iako je prosječna starost zaposlenih vrlo visoka, njihovo znanje i jačina brenda osigurali su optimizam.
-
Bez obzira na to da je do stečaja dovela suša na tržištu i državna strategija, važan element bio je i nedostatak liderstva u prijašnjim godinama. Menadžment nije vjerovao u budućnost tvrtke i nije bio s radnicima u ‘istom čamcu’ – kaže Vlajo koji je nakon dolaska u Itas popravljao krov na tvorničkoj hali kako bi radnicima pokazao da je u potpunosti uz njih ‘u dobru i zlu’. U Itasu je uspostavio sustav vrijednosti, koji su inatljivi i uporni Zagorci dobro prihvatili, no Vlajo ne propušta nijedan dan da ljude podsjeti na stvari koje vode zajedničkom cilju.
-
Sljedeći korak bilo je jačanje brenda koji je imao tradiciju, no trebalo ga je prilagoditi novoj situaciji. Zato je razvijen logotip koji objedinjuje i novi i stari naziv, što šalje poruku da je riječ o tvrtki s dugom tradicijom, no s novim načinom rada – pojašnjava Vlajo. Bila je to dobra odluka.
Plan za 2007. godinu premašen je u prvih šest mjeseci, što je snažan pregovarački element u razgovorima s poslovnim bankama.