Igor Čičak: Arhitekt izlaska Vaba banke na burzu

Kada netko s 36 godina postane predsjednik uprave jedne srednje velike banke u Hrvatskoj, a da se prije toga može pohvaliti desetogodišnjim radom u bankarstvu te jednom od vodećih pozicija u najvećoj kompaniji u domaćem vlasništvu – Agrokoru – moglo bi se pomisliti da je do tako strelovite karijere došao gazići preko leševa, bezobzirno slijedeći vlastitu ambiciju. No, o Igoru Čičku i suradnici, i nadređeni, i oni njemu podređeni, govore samo pozitivno i s epitetima. U nepunu godinu dana pod njegovim vodstvom Vaba je povećala jamstveni kapital triput, rezultati u prvih šest mjeseci daleko nadmašuju prosjek cijele industrije, a ovih dana Vaba bi trebala biti uvrštena u kotaciju javnih dioničkih društava na Zagrebačkoj burzi, no plan je skori izlazak u najvišu kotaciju.

Gotovo da nema osobe koja nije rekla kako je njegova suradnja s Čičkom bila izrazito uspješna i sadržajna. Iako vrlo ambiciozan, s jašnim usmjerenjem i smislom za upravljanje vlastitom karijerom, Čičak je uvijek pazio da ne sruši mostove za sobom, tako da je s mnogim kolegama s kojima je tijekom karijere surađivao, ostao u dobrim, a s nekim i u prisnim odnosima.

Rođen u Zagrebu, roditeljska kuća mu je u Ivanjoj Reki, nakon završenog studija ekonomije jedno vrijeme radi u Auto Hrvatskoj, da bi 1997. došao u tadašnju Bank Austriju. Kao diplomant ekonomije sa smjerom iz vanjske trgovine, Čičak počinje banarsku karijeru kao kreditni referent za građanstvo. Bank Austria, kao jedna od prvih banaka u stranom vlasništvu koja je odlučila graditi svoju poziciju na mladom hrvatskom financijskom tržištu građenjem vlastite mreže poslovnica, bila je u to vrijeme idealno mjesto za mlade ljude željne učenja. Puno je lakše steći iskustvo kada nešto gradiš iz početka, sudjelujući osobno u svakom uspjehu, poznavajući svaki segment poslovanja i gotovo svakog kolegu osobno nego uklopiti se u neki posve uhodan, ali možda manje fleksibilan sustav. Čičak se tako, zajedno s rastom Bank Austrije, polagano uspinjao na korporativnoj ljestvici. Prvo unapređenje bilo mu je kada je postao zamjenik direktora odjela, s Austrijancem kao nadređenim. Ubrzo Čičak zamjenjuje vlastitog šefa na vodećoj poziciji i nastavlja se uspinjati na kompanijskoj ljestvici u Sektoru odnosa s pravnim osobama. Velike zasluge za to ima njegov izravni nadređeni, najprije predsjednik, a onda član Uprave, Goran Gazivoda, kojega i sam Čičak navodi kao osobu koja je imala najveći utjecaj na njega u poslovnom smislu. Bank Austria raste, mijenja vlasnike i imena (Bank Austria Creditanstalt, HVB Bank Croatia, HVB Splitska banka), a Čičak preuzima sve odgovornije pozicije da bi naposljetku postao voditelj Poslovnog centra Zagreb. Kolege govore da je kao suradnik iznimno cijenio svačije mišljenje, makar bilo i suprotno, ako je utemeljeno na argumentima, a nisu bile rijetke ni situacije da se suprotstavili nadređenima. Također, kad je god mogao, nastojao je pomoći ljudima oko sebe, pa je tako nekima od svojih kolega ili njihovim bližnjima pomagao pri zaposlenju. Žene ga također poštiju, kažu da se prema njima odnosi kao što bi svaki muškarac i trebao. Jedna od njegovih podređenih u to vrijeme, veoma cijeni činjenicu da ju je njezino radno mjesto čekalo nakon povratka s rodiljnom dopusta, s istim obvezama i zadacima, što nije čest slučaj čak i u kompanijama koje cijene doprinos svojih zaposlenica.

Jedan od velikih poslovnih uspjeha bio mu je rad na odobrenju velikog kredita (u suradnji s još dvije domaće banke) koncernu Agrokor 2005. godine, koji je Agrokor dobio da sredi svoje dotad nesređene financije. Tada ga, kao jednu od osoba koja je bila osobno vrlo angažirana u cijelom poslu, zamjećuje Ivica Todorić. Ubrzo Čičak prelazi u Agrokor, pomalo na čuđenje i kolega i šefova. Iako je cijelu dotadašnju karijeru gradio u bankarstvu, razvijajući se zajedno sa svojom bankom, Čičak vidi novi izazov i ne boji se prihvatiti ga. Naime, 2005., kada je prešao u Agrokor, kompaniju je čekao jako zahtjevan posao financijske konsolidacije. Trebalo je velike kredite koji su opterećivali tvrtku i bili dobiveni pod tada jedino mogućim, ali nepovoljnim uvjetima, nekako refinancirati i zamijeniti novim pod povoljnijim kondicijama jer je Agrokor stekao daleko bolji ugled među financijima. Bio je to projekt koji je, prema predviđanjima stručnjaka, trebao trajati otprilike dvije godine, ali Čičak uspjeha cijeli posao dovršiti za nešto više od devet mjeseci. Zajedno s ekipiranim timom iz Agrokora sudjeluje u realizaciji ukupno četiri kredita u vrijednosti 625 milijuna eura pregovarajući pritom s mnogim hrvatskim i svjetskim bankarima. Pritom mu je uvelike pomagao osobni kontakt i povjerenje čelnih ljudi iz Bank Austrije u Beču, koji su uz ABN-AMRO bili jedni od glavnih partnera u poslu, a s kojima je imao dobar odnos još od vremena kad je radio u Splitskoj banci.

Nakon godine dana rada u Agrokoru pristupa mu jedan od headhuntera koji za FIMA grupu traži menadžera koji bi na noge postavio tada vrlo malu hrvatsku banku – Vabu. S obzirom na to da je u Agrokoru napravio većinu poslova koji su kompaniju očekivali s financijskog aspekta, Čičak razmišlja o novom izazovu u karijeri jer, s time se slažu svi koji s njime poslovno surađuju, jednostavno nije tip čovjeka koji bi sjedio u uredu i obavljao tehničke poslove. Agrokor napušta čista obrazla i s izuzetnim rezultatima, a kolege kažu da je rastanak s Todorićem prošao bez trzavica i zle krvi, što se može dogoditi kada tvrtku napušta osoba koja obavlja neke važne poslove i iza sebe ima dobre rezultate. No, opet i iz Agrokora o Čičku samo pozitivno – niti jedan od suradnika ili šefova mu ne zamjera ništa jer su i tamo shvatili da se on vraća svojoj prvoj ljubavi – bankarstvu.

A prilika kakva je u rujnu prošle godine bila Vaba ne propušta se. Sansu da s 37 godina postane predsjednik uprave jedne male regionalne banke, čiji vlasnici imaju jasnu viziju i planove, a s druge strane daju potpunu autonomiju u upravljanju, Čičak nije propustio. Članovi nadzornog odbora koji su odlučivali o njegovu postavljanju kažu da se kemija dogodila u dva razgovora. Naoružan konkretnim iskustvom i znajući vrlo dobro iz vlastita iskustva probleme, organizacijske i strukturne, izgrađivanja i širenja male banke na danas pretrpanom bankarskom tržištu, Čičak je vrlo brzo počeo postizati konkretna rezultate. Trenutačno je Vaba između petnaestog i sedamnaestog mjesta na ljestvici od trideset banaka u Hrvatskoj, aktiva im je prije mjesec dana prešla milijardu kuna, a rezultati i rast višestruko su veći negoli cjelokupne financijske industrije. Uskoro se očekuje i odobrenje Hanfe i izlazak Vabe na burzu u kotaciji javnih dioničkih društava. Iako mu se ne može pripisati jedina zasluga, jer banka nisu samo uprava i direktori, Čičak je svojom kvalitetom i iskustvom stečenim ‘u rovovima’ sigurno imao jako veliku ulogu. A možda bi rezultati bili i mnogo bolji da nije restriktnih mjera HNB-a kojima se štiti rast vanjskog duga, ali koje najviše pogađaju upravo male banke zbog njihove linearne primjene, tako da su Vabi kao i ostalim manjim bankama prilike za organski rast iznimno male.

U slobodno vrijeme Čičak najradije odigra partiju tenisa s prijateljima premda su takve prigode, zbog prirode njegova posla, sve rjeđe. Naime, iako većinu poslova obavlja iz sjedišta Vabe u Varaždinu, svaki dan putuje iz Zagreba i tako skraćuje slobodno vrijeme kojeg, zbog odgovornosti posla, ima sve manje. Kolege iz Bank Austrije s kojima je počeo karijeru, a koji su sada razasuti po manjim i većim bankama, kažu da se nastoje okupiti ‘u starom sastavu’ barem jednom na mjesec, a rekreatija se katkad pretvori u druženje uz pivo, uz teniske rekete sa strane.