Mnogima od njih još nisu alocirana sredstva za rad, neki imaju samo ravnatelje, ali još nisu organizacijski ustrojeni, a neki, iako su ustanovljeni na temelju nekog propisa, još nemaju ni sredstva za rad niti su ekipirani.
Posljednjih se dana u tisku smješuju afere u kojima glavnu ulogu igraju čelnici raznih Vladih tijela, agencija, fondova i zavoda. Nedavno je smijenjen ravnatelj Hrvatske agencije za hranu Boris Antunović, a prema izjavi glasno-govornika Ministarstva poljoprivrede Mladena Pavića, smijenjen je zbog toga što bi na čelu Vladih agencija trebale biti stručne osobe, a ne politički podobne. Čudno, s obzirom na to da je Antunović postavljen prije dvije godine, dakle za vrijeme ove vlade, kojoj očito sada ne odgovara politička trgovina iz 2005.
Prema popisu koji vodi još jedna od Vladinih agencija – Hrvatska informacijsko-dokumentacijska referalna agencija, samo ove godine na temelju raznih zakonskih i podzakonskih akata osnovano je još jedanaest agencija, ureda, zavoda i povjerenstava. Mnogima od njih još nisu alocirana sredstva za rad, neki imaju samo ravnatelje, ali još nisu organizacijski ustrojeni, a neka, iako su ustanovljeni na temelju nekog propisa, još nemaju ni sredstva za rad niti su ekipirani. Tako u Hrvatskoj imamo Agenciju za borbu protiv dopinga u športu, Agenciju za regulaciju tržišta željeznicih usluga (čudno, s obzirom na to da je HŽ državna tvrtka i monopolist koji direktno regulira tržište, a tu tvrtku kontrolira država) te Agenciju za civilno zrakoplovstvo, za koje se još ne zna kada će početi s radom. Na popisu agencija nalaze se i neke za koje nije sasvim jasno čime bi se točno trebale baviti i zašto je važno da se za određene poslove ustanovi posebno državno tijelo kad već postoje ministarstva kojima bi u opisu posla trebalo biti i obavljanje određenih zadataka. Tako postoji Agencija za obvezne zahtjeve nafte i naftnih derivata, čiji bi posao vjerojatno moglo preuzeti neko ministarstvo, ili Agencija za eksplozivne atmosfere, koja izdaje certifikate i ispituje električnu opremu i instalacije.
Popis tijela javne vlasti ustanovljenih ove godine još je čudniji: 2007. dobili smo dvije agencije koje se na ovaj ili onaj način bave telekomunikacijama – Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija i Zavod za sigurnost informacijskih sustava, koje trenutačno imaju samo ravnatelje. Dinko Majić, nećak ustavnog suca Vukojevića, bivši šef tajne pratnje u još jednoj agenciji, SOA-i, od 31. je svibnja ravnatelj Centra za nadzor telekomunikacija, tijela koje bi, suđeći prema Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu, trebalo nadzirati način na koji se priluškuje, dakle kontrolirat će nadziru li telekom i špijuni telekomunikacije na pravilan način, a to će raditi, kao što piše u zakonu, ‘korištenjem odgovarajućega tehničkog sučelja’.
Bruno Baljkas, profesor s veleučilišta u Šibeniku, zadužen je od 15. lipnja ove godine da predloži ustroj i ekipu koja će nadzirati sigurnost svih informacijskih sustava, a prema biografiji i bibliografiji priloženima na Veleučilištu, dosad je objavio nekoliko stručnih radova na temu korištenja paketa Microsoft Officea, skriptu iz poslovnih simulacija, a prošao je i nekoliko tečajeva, opet na temu Microsoftovih aplikacija. Iz priloženih kvalifikacija nije posve jasno zašto je baš Baljkas najbolji za posao kompletno državne informatičke sigurnosti, pa se nameće pitanje nije li nedavno postavljanje ravnatelja novih Vladinih agencija neki oblik vraćanja političkih dugova i nove sinekure za podobne koji se nisu zadovoljavajuće uhljebili u državnom aparatu.
