JERINA MALEŠEVIĆ: Napuštam odvjetništvo jer ne mogu pomoći ni sebi ni strankama

Nakon 28 godina rada Jerina Malešević zatražila je da se njezino ime izbriše iz Imenika odvjetnika. Nakon 12 predstavki Ministarstvu pravosuđa bez odgovora tužila je državu uz pomoć 35 kolega, ali prvo ročište nije sazvano ni nakon godinu i pol dana iako tužitelji urgiraju i nekoliko puta na mjesec.

Jerina Malešević, do 31. kolovoza zagrebačka odvjetnica, uputila je nadležnim otvoreno pismo u kojemu ih obavještava o razlozima svog zahtjeva da se njezino ime izbriše iz Imenika odvjetnika u kojim je upisana 1979. (Bivša) odvjetnica u svom pismu upućenom na mnoge adrese napominje da je još u kolovozu 2004. uputila Ministarstvu pravosuđa predstavku u vezi sa stanjem u Zemljišnoknjžnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu, a pitanja iz predstavke ponovila je još 12 puta – Ministarstvo nije odgovorilo. Zbog toga je u ožujku prošle godine podnijela tužbu protiv Republike Hrvatske u kojoj je zasad zastupa 35 odvjetnika. No do danas nije sazvano niti prvo ročište. Stoga kao razlog svog zahtjeva za brisanje iz Imenika odvjetnika navodi ‘bespomoćnost i besmislenost u bavljenju odvjetništvom u našem pravosudnom sustavu’. U pismu skreće pozornost na otvorene predmete u svojoj kancelariji koji traju 15 i više godina i postavlja pitanje ‘kako u takvoj situaciji steći povjerenje i uliti nadu strankama da će svoj pravni interes riješiti učinkovito i pravedno’.

Pitali smo Lea Andreissu, predsjednika Hrvatske odvjetničke komore, kako komentira zahtjev za brisanje iz Imenika odvjetnika zato što odvjetnici zbog stanja u pravosuđu više ne mogu steći povjerenje niti uliti nadu svojim strankama da će svoj pravni interes riješiti učinkovito i pravedno. Andreiss je na to odgovorio: – Nije mi poznato da je u Hrvatskoj odvjetničkoj komori zaprimljen zahtjev za brisanje iz imenika odvjetnika zbog nedostatnog povjerenja u sudstvo, odnosno zbog toga što odvjetnici zbog stanja u pravosuđu više ne mogu uliti vjeru i nadu svojim strankama da će svoj pravni interes riješiti efikasno i pravično.

• Osobno, kada bi zahtjev za brisanje iz Imenika odvjetnika s takvim obrazloženjem bio zaprimljen u Hrvatskoj odvjetničkoj komori, ocijenio bih ga neprimjerenim i kukavičkim činom jer je jedna od osnovnih zadaća svakog odvjetnika beskompromisna borba, svim pravno dopuštenim sredstvima, za interese svoje stranke, i to, kao što se u narodu kaže, do zadnje kapi krvi. Nadalje, ocijenio bih ga i neistinitim jer situacija u hrvatskom pravosuđu zasigurno ni približno nije takva – naglašava Andreiss.

O tome ‘kakva je situacija u hrvatskome pravosuđu’ može se pročitati u Vladinom antikorupcijskom programu, u posebnom dijelu koji se odnosi na pravosuđe. O toj situaciji govore i dobro obrazloženi zahtjevi za reformu hrvatskog pravosuđa izraženi u pregovorima o pristupanju Hrvatske u EU. Naposljetku, o situaciji u pravosuđu govore i rezultati među-nacionalnih istraživanja, kao i stavovi javnosti. Sve to u velikoj mjeri demantira Andreissovu ocjenu o neistinitosti mišljenja prema kojemu odvjetnici zbog stanja u pravosuđu više ne mogu dati vjeru i nadu svojim strankama da će svoj pravni interes riješiti efikasno i pravično.

U imenik odvjetničkih pripravnika upisana sam 1975., a u imenik odvjetnika 1979. godine. Sada podnosim zahtjev da me se s 31. kolovoza 2007. g. briše iz imenika odvjetnika. Razlozi mog odlaska iz odvjetništva nisu uobičajeni. Odvjetnici se uglavnom brišu zbog bolesti, prelaska na novu dužnost ili umirovljenja zbog visoke životne dobi. Moj je razlog osjećaj bespomoćnosti i besmisla bavljenja odvjetništvom u našemu pravosudnom sustavu.

Naime, kao odvjetnica podnijela sam Ministarstvu pravosuđa i osobno ministrici predstavku prvi put 17. kolovoza 2004. godine na stanje u Zemljisno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu – u odnosu na organizaciju tog odjela i u odnosu na konkretno nezakonitosti. Pitanja iz predstavke ponovila sam Ministarstvu pravosuđa dvanaest puta. Odgovor na ta moja pitanja nikad nisam dobila. Kako očekivati od suda da donosi odluke u primjenjenim rokovima (imam otvorene predmete u kancelariji koji traju 15 i više godina) kad samo Ministarstvo pravosuđa ne odgovara niti nakon tri godine i dvanaest požurnica?

Zbog rada suda podnijela sam (početkom ožujka 2006.) tužbu protiv Republike Hrvatske Općinskoj sudu u Zagrebu (pod br. Pn-1613/06). Zastupa me, zasad, više od 40 odvjetnika i u tome, ovaj put mojem predmetu, ni nakon godinu i pol dana nije zakazano niti prvo ročište. Urgira se i nekoliko puta mjesečno. Što učiniti da se zakaže rasprava? Kako u takvoj situaciji uliti vjeru i nadu strankama da će svoj pravni interes riješiti efikasno i pravično?

Kad unutar pravosudnog sustava nema pomoći, stanje postaje alarmantno. Možda sve to i nije samo neznanje i nemar. Netko mora povesti računa da ne dođe do urušavanja cijelog sustava kao prema budističkoj priči o ptici s dvjema glavama. Gornja se glava hranila ukusnim i slatkim plodovima. Donja je jela gorke i kisele. Dojadio je donjoj glavi pa je zamolila gornju da joj dodane nešto ukusnih plodova da se zasladi. Gornja je to odbila rekavši da ionako sve ide u isti želudac. Iz očaja, donja glava pojela je otrovnu bobicu i ptica je uginula. Trebalo mi je snage za ovaj korak, odlazak iz odvjetništva kojemu sam posvetila sav svoj dosadašnji radni vijek. Cinici će se podsmehnuti, ali svaka izuzetna promjena upravo je rezultat malih, svakodnevnih i gotovo neprimjetnih napora. Kako ne želim dalje raditi bez posvećenosti u sustavu u kojem se nema povjerenja u nezavisno sudstvo, molim da donesete rješenje o brišanju mog imena iz imenika odvjetnika.

Nedavno smo objavili napis o tome kako stručnjaci upozoravaju na to da se u posljednje vrijeme sve više ograničava tržišna utakmica iz raznih komora i strukovnih udrug propisivanjem tarifa, licencija i certifikata. U ograničavanju tržišne utakmice u pojedinim zanimanjima prednjači Hrvatska odvjetnička komora: u odvjetničkom kodeksu stoji odredba da si odvjetnici ne smiju konkurirati nižim cijenama, propisane su tarife, a ako se pružanjem pravnih usluga bavi netko tko nije član Odvjetničke komore, proglasa se nadnepisarom i pokušava kazneno goni. Odvjetnici su si izlobirali i dvojbeno pravo da mogu ugovarati svoje nagrade u gospodarskim sporovima prema vrijednosti spora (do 30 posto). A u Zakonu o parničnom postupku izlobirali su odredbu prema kojoj pravo na priznavanje troškova sudskih postupaka imaju samo poduzeća koja su zastupali odvjetnici, ali ne i poduzeća koja su zastupali korporativni pravnici. Zbog toga korporativni pravnici osnivaju svoju komoru. A o tome da bi trebali osnovati ‘svoju’ paralelnu odvjetničku komoru (što je u skladu s Ustavom) sve glasnije govore i vodeći odvjetnici, nezadovoljni aktivnostima postojeće Hrvatske odvjetničke komore. Učinke pisma Jerine Malešević više ne mogu zaustaviti prijeteći tonovi iz postojeće Hrvatske odvjetničke komore.