Poseban prilog

Provizije kartičarskih i bankovnih institucija u Hrvatskoj kreću se od jedan do šest posto, a njihova visina ovisi o vrsti kartice, o veličini prometa koji trgovac ostvaruje kao i o tipu prodaje.

I ako se svake godine u Hrvatskoj rapidno povećava broj kreditnih i debitnih kartica, a sukladno tome raste i vrijednost iznosa koji se tim karticama ‘ispelja’, trgovcima i vlasnicima restaurana gotovina je i dalje najdraže sredstvo plaćanja. Objašnjenje za to vrlo je jednostavno: zbog provizija koje kartičarske kuće i banke naplaćuju za svaku transakciju karticom, plastični novac trgovcima ne vrijedi jednako kao onaj papirnat.

Točnije, vrijedi od jedan do šest posto manje. Naime, od jedan do šest posto kreću se provizije kartičarskih i bankovnih institucija u Hrvatskoj, a njihova visina ovisi o vrsti kartice, o veličini prometa koji trgovac ostvaruje kao i o tipu prodaje.

Najveće provizije naplaćuju Diners i American Express, pa tako trgovci s manjim prometom tim kartičarskim kućama za svaku transakciju moraju platiti čak šest posto provizije. Kartice MasterCard i Visa s provizijama koje maksimalno iznose 3,5 posto trgovcima su dvostruko povoljnije, a najmanje se provizije naplaćuju za debitne kartice, najviše tri posto.

Nezadovoljna visinom kartičarskih provizija, Udruga hrvatskih restoratera najavila je prije četiri godine bojkot American Express i Diners kartica, ali kako je riječ o najrasprostranjenijim karticama u Hrvatskoj, njihove prijetnje nisu se ostvarile. Od tada se, kaže Dražen Lesica, predsjednik Ceha ugostitelja Primorsko-goranske županije, situacija nešto popravila, provizije su manje 30 do 40 posto, ali su svejedno i dalje iznad onih koje ugovaraju drugi europski trgovci i ugostitelji.

• Provizije od jedan ili dva posto u Sloveniji su uobičajena stvar, kao i u većini europskih zemalja, a kod nas ih mogu dogovoriti samo najveći trgovci ili ugostitelji. Visinu provizije kartičari, naime, određuju na osnovi prometa restorana ili trgovine, a samo oni s prometom većim od milijun kuna po jednoj kartici mogu pregovarati s kartičarima o boljim uvjetima, odnosno provizijama od jedan ili jedan i pol posto. Za takve dvostruke kriterije, europske i hrvatske, kartičari već godinama imaju jednako objašnjenje – govore da tržište kod nas još nije dovoljno razvijeno – ispričao je Lesica.

Osim provizija, trgovcima glavobolje zadaje i to da novac od prodane robe dobiju od 15 dana pa do čak dva mjeseca zakašnjenja.

I u tom slučaju trgovcima su najnepovoljniji American Express i Diners. Kako nam je ispričala vlasnica jedne manje trgovine u Zagrebu, od transakcije koju je obavio kupac pa do trenutka kad joj novac isplati American Express protekne ravno mjesec dana, a novac iz Dinera katkad se čeka i do dva mjeseca.

• Nakon što je Erste banka preuzela Diners, dobili smo dopis u kojem nas novi direktor obavještava da će novac ubuduće stizati redovito, i to sa zakašnjenjem od mjesec i pol dana – navela je vlasnica trgovine.

Najrevniji u plaćanju obveza, dodala je, svakako su MasterCard i Visa, od kojih novac stiže sa samo 15 dana odgode.

Kao i kad je o provizijama riječ, s kartičarskim kućama može se pregovarati i o vremenu plaćanja, ali najčešće takvi pregovori idu nauštrb visine provizije, odnosno kraći rokovi plaćanja najčešće znače veću proviziju i obratno.

Provizije kartičarskih kuća bile su više puta i predmet sudskih tužbi, osobito u SAD-u, a o njima je nedavno raspravljala i Europska komisija. Jedna od najpoznatijih tužbi protiv kartičara epilog je dobila 2003. godine, kada su Visa i MasterCard odlučili izvansudskom nagodbom riješiti spor s Udruženjem američkih trgovaca. Naime, navedene kartičarske kuće bile su optužene da su prekršile antimonopolski zakon jer su obvezivale trgovce da prihvaćanjem debitnih kartica moraju prihvatiti i kreditne kartice pojedine kartičarske kuće. Nagodbom između trgovaca i kartičara dogovoreno je da će dvije tužene kartičarske institucije u idućih 10 godina trgovcima platiti oko tri milijarde dolara odštete te da im ubuduće neće uvjetovati prihvat svih kartica. Osim toga, MasterCard i Visa pristali su tada i smanjiti provizije na debitne kartice.

I dok je u SAD-u ponašanje Vise i MasterCarda proglašeno monopolskim, s druge je strane Europska komisija 2001. godine zaključila da takvi uvjeti koje kartičari postavljaju trgovcima nisu suprotni pravilima tržišnog natjecanja. No, donošenjem takve odluke nije zatvoreno poglavlje kartičarskih provizija u Europskoj uniji. Tim se pitanjem Europska komisija u posljednje dvije godine bavila nekoliko puta. Tako je nedavno optužila kartičarsku industriju da naplaćuje previše pristojbe za međubankovne transakcije, a u lipnju je ustvrdila da MasterCard utvrđivanjem minimalne naknade za međubankarske transakcije ograničava konkurenciju.

Zbog visokih provizija reagirao je nedavno i Poljski državni ured za zaštitu konkurencije i potrošača, koji je 20 poljskih banaka kaznio s 43 milijuna eura. Banke su optužene za stvaranja kartela i umjetno održavanje visokih naknada trgovcima u maloprodaji za transakcije preko kreditnih kartica Visa i MasterCard. Naknade zbog kojih su optužene poljske banke bile su od jedan do dva posto vrijednosti cijele transakcije, ali dužnosnici Ureda za zaštitu konkurencije naveli su da takva visina naknada nema nikakve ekonomske opravdanosti i porez je na maloprodaju.

Ipak, unatoč protivljenju trgovaca, kartice su danas postale nezaobilazno sredstvo plaćanja i, neovisno o provizijama i naknadama koje uz njih idu, sve više zamjenjuju gotovinu. Tako se danas i za plaćanje plastikom, što je do sada bilo uvijek samo za kupnju u gotovom novcu, u brojnim trgovinama mogu dobiti veliki popusti.

Uz te popuste kupnja karticom potrošačima je katkad čak i povoljnija od plaćanja gotovinom. U suradnji s nekolicinom trgovaca America Express je tako nedavno organizirao akciju u kojoj je potrošačima ponudio deset posto popusta za plaćanje tom karticom, dok je, primjerice, MasterCard pokrenuo ljetnu kampanju u kojoj je kupcima ponudio pet ili deset posto popusta, ovisno o trgovini, za sve transakcije iznad 100 kuna.

Troškove tih akcija ponekad dijele trgovac i kartičarska kuća, kao što je bio slučaj s MasterCardovom kampanjom, a u brojnim su akcijama trgovci ti koji financiraju popuste, sve da bi privukli kupce. Naravno, i kad je riječ o dogovaranju akcija, način podjele troškova trgovca i kartičara ovisi o pregovaračkoj poziciji trgovca.

O detaljima tih pregovora kao i o visinama provizija kartičari i banke nisu željeli iznosit nikakve detalje, pravdajući taj stav poslovnom tajnom. Isto tako, nisu bili mnogo konkretniji ni u odgovoru na pitanje planiraju li u skoroj vrijeme smanjivati provizije. Odgovorili su tek općenito da su provizije kao kategorija podložne mijenjanju te da se tijekom poslovanja mijenja kako postotni iznos, tako i druge kategorije koje su dogovorene ugovorom između banke i trgovca.