Na tržište preplavljen dehidriranom hranom velikih svjetskih kompanija Klancir se probija hranom za kućne ljubimce proizvedenom od svježeg mesa i kostiju.
Rijetki su poduzetnici s originalnom idejom. Ako je i imaju, tržište ih vrlo brzo prepozna i profit je zajamčen, na ovaj ili onaj način. U slučaju Radovana Klancira ideja je, iako originalna, čekala realizaciju dvadeset godina. Klancir je prije nekoliko mjeseci postao prvi proizvođač hrane za pse i mačke u Hrvatskoj, a vjerovatno i u ovom dijelu Europe. Njegov obrt pod nazivom Animacanis nastao je kao plod dugogodišnjeg iskustva u uzgoju i radu s psima, a hrana koju proizvodi posve se razlikuje od one koja se može naći u trgovinama kućnim ljubimcima.
Klancir se osamdesetih počeo baviti uzgojem dobermana. Budući da je želio imati najbolje parnjake, jednoga jutra osvatio je u mjestu u okolici Münchena kod Hermanna Palmera, vlasnika najpoznatije uzgajivačnice na svijetu Von Furstenfeld. Palmer je svoje pse, osim što bili svjetski i europski šampioni te jedni od najkvalitetnijih radnih pasa, hranio na prirodan način jer nije imao povjerenja u hranu koju proizvode velike korporacije. Dva prilično teška karaktera brzo su se složila i uskoro je Klancir postao čovjek od povjerenja i jedina osoba koja je imala pristup Palmerovu podrumu, u kojem je taj njemački uzgajivač imao mali pogon u kojem je proizvodio hranu za svoje pse. Glas o kvaliteti i zdravlju njegovih dobermana i ‘čudnoj’ hrani kojom se hrane brzo se proširio pa su Palmer i Klancir uskoro počeli proizvoditi i hranu za službene pse kojima su se koristile njemačka vojska i policija u Bavarskoj.
- Uzgoj smo premjestili u Zagreb. Palmer je dao znanje, a ja sam bio manualac i polako sam učio o prehrani i uzgoju pasa – objašnjava Klancir.
Dio strojeva za proizvodnju prebacili k njemu, a Palmer je predlagao i početak proizvodnje za komercijalne svrhe s njegovim novcem, ali ideja, zbog nesigurnosti socijalističkog sustava i slabe potpore države privatnoj inicijativi, nije uspjela zaživjeti.
Devedesetih godina Klancir napušta kinologiju i počinje se baviti uvozom tekstila iz Indije. Posao je neko vrijeme dobro išao, ali nakon nekog vremena, zbog klasičnog hrvatskog problema s plaćanjem, biznis se gasi, a ideja o proizvodnji hrane Klanciru ponovno pada na pamet.
Počinje proizvoditi hranu za svoje ljubimce i za nekolicinu prijatelja koji su se uvjerili u ispravnost drukčijeg pogleda na prehranu kućnih ljubimaca i prednosti koju nudi. Odlučan u namjeri da ostvari svoju zamisao, Klancir počinje ispitivati tržište.
- Bilo je financijskih i administrativnih problema, ali uz dosta muke obrt pod imenom Animacanis u lipnju je dobio dopuštenje za svoju djelatnost, a to je proizvodnja hrane za pse i mačke – ponosno ističe Klancir.
Hrana nosi ime Anima BARF – prema engleskoj tvorenici za biološki ispravnu svježu hranu za kućne ljubimce. BARF je akronim od ‘biologicaly approved raw food’ ili, prema drugoj verziji, ‘bones and raw food’. U prijevodu to znači da Klancir smatra da bi kućne ljubimce trebalo hraniti svježim mesom i kostima koje, uz još neke dodatke, sadrži njegov recept. Teorija je sljedeća: kućni ljubimci, iako već dugo u ljudskom društvu, žive s nama neusporedivo kraće nego u divljini i njihov metabolizam nije evoluirao u toj mjeri da im je potrebna kuhana i termički obrađena hrana.