i kredit namijenjen t udiju u inozemstvu

Kamate za studentske kredite su od šest do osam posto na godinu, a postoje dvije varijante: za plaćanje troškova studiranja (novac se uplaćuje izravno na račun visokoškolske ustanove) i za troškove studiranja, pri čemu se svaki mjesec određena svota uplaćuje na studentov račun, da bi mogao financirati troškove života u mjestu studiranja.

Približavanje nove akademske godine uđarac je za kućni proračun studenata i njihovih roditelja. Bilo da je riječ o dodiplomskom studiju, bilo poslijediplomskom usavršavanju, studirate li izvan mjesta stanovanja, potrebno vam je mnogo novca, kako za školarinu, tako i za troškove stanovanja. Ako k tomu pohadate poslijediplomski studij u inozemstvu, može vam biti potrebno (ne uspijete li dobiti kakvu stipendiju) i nekoliko desetaka tisuća eura. Da bi se namaknuo toliki iznos, ako nemaš imućne roditelje, preostaje vam obratiti se nekoj od poslovnih banaka za studentski kredit.

Takvu vrstu kreditiranja nude gotovo sve hrvatske banke po nešto povoljnijim uvjetima nego što su klasični komercijalni krediti za potrošnju. Razlog tomu je logičan, ili bi bar trebao biti: veća kvalifikacija donosi i veću plaću kad se student zaposli, tako da je takvo plasiranje novca manji kreditni rizik. Ulaganje u znanje se isplati, kao što tvrde…

Banke u Hrvatskoj ipak nisu sasvim uvjerene u vrijednost diplome, odnosno ne vjeruju preterano da će usavršavanje rezultirati boljim zaposlenjem i većim primanjima, stoga ipak traže dodatno osiguranje – (uglavnom) roditelje kao sudužnike ili jamce za kredit, a za veće iznose traži se i hipoteka na nekretninu kao dodatno jamstvo. Rokovi za otplatu uglavnom su od sedam do deset godina, a predviđeno je vrijeme početka za vrijeme studija i jedna godina nakon diplome, što je, smatraju banke, razuman rok za pronalaženje posla da bi student sâm mogao preuzeti obvezu plaćanja kredita.

Iako kod nas još rizično, ulaganje u dodatno stručno usavršavanje trebalo bi biti korak naprijed za svakog studenta u njegovoj budućoj karijeri, jer znanje ima svoju cijenu, istaknutu i u većim troškovima za njegovo stjecanje, ali i u većoj plaći koju će za takav kadar ponuditi svača imalo bolja tvrtka.

Edita Čustić završila je 2005. Prehrambeno-biotehnološki fakultet u Zagrebu, smjer inženjer prehrambene tehnologije, kao jedna od boljih studentica. Nakon završetka dočekao ju je muškotran posao tražanja zaposlenja u struci.

Za razliku od našeg sustava, koji se uglavnom oslanja na stipendije koje odobrava Ministarstvo prosvjete, i drugog kanala s povlaštenim, ali ipak komercijalnim kreditima koje nude poslovne banke, svaki britanski student može zatražiti i dobiti kredit za stjecanje određenog akademskog statusa jer u Velikoj Britaniji studentske kredite odobrava država preko Student Loans Companyja, tvrtke koju je osnovala britanska Vlada i koja u njezino ime odobrava kredite studentima za visokoškolsko obrazovanje. Krediti pokrivaju troškove upisa kao i troškove boravka izvan grada stanovanja, a najzanimljivije je što studenti ne plaćaju kamate.

Ipak, iznos kredita svake se godine usklađuje s troškovima života i trenutačnom inflacijom, tako da student otplaćuje uvijek istu stvarnu vrijednost novca koji je pozajmio. Kredit nema određeni rok otplate, nego se počinje automatski otplaćivati nakon što osoba počne zaradivati više od 15 tisuća funti na godinu, i to razmjerno plaća ili ostalim prihodima. To znači da se kredit kraće otplaćuje uz bolja primanja jer je rata veća srazmjerno većoj plaći.

Zanimljiv je podatak da se kredit ne mora vratiti prođe li više od 25 godina od njegove realizacije, odnosno ako korisnik umre ili navrši 65. godinu života, a nije nikad dosegnuo plaću od 15 tisuća funti na godinu. Na uređenom tržištu Velike Britanije status visokoobrazovanih doista ima ekonomsku vrijednost i država s velikom sigurnošću može računati na povrat svog novca.

Kredit se u svakom trenutku može i smanjiti jednokratnom uplatom dođete li do novca i poželite smanjiti svoj dug. Nažalost, kod nas još ne postoji takav sustav, uz iznimku nekoliko županija koje su pokrenule programe kojima kod banaka jamče za studentske kredite, a neke čak i financiraju i kamate za studente s izvršnim ocjenama. Možda je to i jedan od razloga zašto još nismo ni blizu postotku visokoobrazovanih koji imaju razvijene europske zemlje.

Edita Čustić sa sestrom Sabinom na ulicama Londona, gdje studira zahvaljujući studentskom kreditu. Ne znam je li to zato što nas previše diplomira ili se nisam dovoljno svidjela svojim buđućim poslodavcima, ali posao u struci nikako nisam uspjela pronaći. Stoga sam najprije, otprilike šest mjeseci, radila kao pripravnica u United Nations Development Programmeu, u Odjelu Energy and Environment, a nakon toga u Korea Trade Investment Promotion Agency, sve u Zagrebu. Perspektivu za posao u struci nisam vidjela, tako da sam počela razmišljati o poslijediplomskom u inozemstvu – objašnjava Edita svoje motive za odlazak u London.

Budući da je nekoliko puta za vrijeme ljetnih praznika provela nekoliko mjeseci u Londonu radeći kao dadilja, svidio joj se stil života u Engleskoj pa je odlučila istražiti kakve su joj prilike za nastavak studija u tom gradu.

Nakon mnogo upita i elektroničkih poruka fakultetima u Londonu, odluka je pala. Uspjela sam upisati magisterij znanosti iz područja hrane na londonskom Sveučilištu Metropolitan. Studij traje jednu akademsku godinu, ali je mnogo intenzivniji od poslijediplomskoga kod nas. Cijena za internacionalne studente je 8.550 funti, a kako nisam uspjela dobiti stipendiju, nakon mnogo razmišljanja odlučila sam ući u rizik i podići studentski kredit. Potrebno je dokazati da ste primljeni na fakultet, a dokaz je pozivno pismo koje daje sveučilište kad vas primi i u kojemu je navedena cijena studija. Zatim tražite sudužnika i jamca i podignete kredit – kaže Edita o postupku koji je morala proći.

U jednoj je hrvatskoj banci podigla kredit od 84 tisuće kuna s rokom otplate od pet godina te kamatom od 6,5 posto. Rata joj je 1.640 kuna, a Edita je odlučila ne uzeti poček za vrijeme studiranja, pa joj rate na naplatu dolaze odmah. Naime, studentska viza za boravak u Engleskoj omogućava rad od 20 sati na mjesec tijekom akademskih godina, a za vrijeme praznika puno radno vrijeme.

U London sam otišla 12. ožujka da bih se snašla za smještaj i zaradila neki novac za početak studija, kad ću zbog obveza imati manje vremena za dodatni posao. Trenutačno radim u trgovini koja prodaje donje rublje kao prodajna asistentica (sales assistant) za šest funta po satu, tako da uspijevam zaraditi dovoljno za ratu kredita, a troškove stanovanja i života pokrivaju mi roditelji. Iako takav život zahtijeva dobra održavanja, nadam se da ću takav tempo uspjeti izdržati i nakon što počnu predavanja – govori Čustić o planovima za budućnost.