Poznat je kao osoba čija je dana riječ zakon, a jednostavnim načinom života ne izdvaja se od većine ljudi. Ali grupacija Cheung Kong koju je stvorio ‘teška’ je nevjerojatnih 100 milijardi dolara, a Li Ka-shingova imovina procjenjuje se na 24 milijarde dolara.
Li Ka-shing je u Hong Kongu poznatiji kao Superman, i to zbog basnoslovnog bogatstva, ali i diverzificiranog poslovanja svoga konglomerata. Njegova grupacija Cheung Kong ima udjele u bankarstvu, građevini, nekretninama, plastici, mobilnoj telefoniji, satelitskoj televiziji, proizvodnji cementa, supermarketima i apotekama, hotelima, domaćem javnom prijevozu, aerodromima, lukama, prijevozu, električnoj energiji, proizvodnji čelika i znanosti. Tvrtke u njegovu vlasništvu čine 12 posto tržišne kapitalizacije burze u Hong Kongu, a Li je još 2000. proglašen najmoćnijim čovjekom Azije.
Osoba je to velike političke i ekonomske moći – s kineskim predsjednikom Jiang Zeminom i premijerom Zhu Rongijjem, primjerice, pregovara bez posrednika. Bio je i savjetnik pokojnom Deng Xiaopingu tijekom kinesko-britanskih pregovora koji su 1984. doveli do potpisivanja zajedničke deklaracije o budućnosti Hong Konga, a bio je i u odboru koji je sastavio Ustav Hong Konga nakon pripajanja Kini. O ekonomskoj moći najbolje govori strah Amerikanaca od toga skromnog Kineza koji je u jednom trenutku kontrolirao luke na oba kraja Panamskog kanala. Američki političari požalili su se i predsjedniku SAD-a smatrajući da je Li Ka-shing sigurnosna prijetnja.
Li Ka-shing rođen je u Chaozhou u kineskoj provinciji Guangdongu 1928. Iako mu je otac bio ravnatelj osnovne škole, Li nikad nije završio ni srednju školu. U ratnim je previranjima obitelj 1940. pobjegla bogatom ujaku u Hong Kong. Otac mu je umro od tuberkuloze kad je Li bio 12-godišnjak, ostavivši njega i obitelj u nemilosti okrutnog rodaka. Arogancija i bahatost kojim je ujak dokazivao da je bolji od njih potaknuli su u njemu odlučnost da stvori dovoljno materijalnog bogatstva za sebe i svoju obitelj.
Zaposlio se u tvornici plastike, u kojoj radio 16 sati na dan. No već 1949. otvara vlastitu tvornicu plastičnih proizvoda koristeći se kao početnim kapitalom pozajmicom od prijatelja i obitelji te kontaktima koje je uspostavio tijekom devet godina rada kod prijašnjega poslodavca. Prateći strane ekonomske časopise koji su tih pedesetih godina govorili o velikom procvatu Zapada, Li je shvatio da je upravo to tržište na koje može plasirati plastično cvijeće po niskim cijenama uz visoku kvalitetu. Pojeto je Europu da bi naučio kako se miješaju boje s plastikom koje cvijeće daju prirodniji izgled. Povratkom u Hong Kong svoju je tvornicu opskrboio novim strojevima i zaposlio najbolje tehničare koje se moglo naći. Tjednima se pripremio za posjet prvoga velikog kupca, koji je, zavidljen kvalitetom i organizacijom, ranošću Lijeve tvornice, naručio poveću količinu plastičnoga cvijeća. Tijekom 50-ih postao je najveći dobavljač plastičnoga cvijeća u Aziji i na toj grobnoj dekoraciji zaradio je pravo bogatstvo. Svoju je tvrtku nazvao Cheung Kong Industries, prema rijeci Cheung Kong, poznatoj i kao Yangtze, najdužoj kineskoj rijeci. Ime je bilo simbolika za snagu i veličinu, ali i sposobnost suradnje da bi se nasralo još više.
Kad su ga poslije pitali smatra li da je imao sreće u životu postati tako bogatim, odgovorio je: ‘Nema to veze sa srećom. Radio sam mnogo i mnogo se odricao da bih ostvario svoje ciljeve.’
Previsoki najam za tvornicu plastike Li je 1958. odlučio dokinuti gradnjom svoje tvornice. Kupnja zemljišta za nove pogone dala mu je ideju za novi biznis – zemljišta i građevinu. Njegov talent dobre procjene, odnosno nos za prilike, došao je do izražaja potkraj 60-ih godina. Tih godina Kina itekako osjeća negativne posljedice svoje kulturne revolucije. Nemiri i siromaštvo nagnali su mnoge na bijeg u Hong Kong. Zbog rizika kupnje cijena zemljišta u Kini spustila se na vrlo niske vrijednosti. Međutim, Li je vjerovao da će politička kriza biti privremena i da će cijene zemljišta s vremenom rasti. Zato je za vrlo mali novac pokupovao neke od najvrijednijih kineskih parcela.
Šezdesetih je Cheung Kong pretvorio u tvrtku za gradnju i kupnju nekretnina i zemljišta. Da bi namaknuo novac za nove projekte a da ne ulazi u kredite, Li je sklapao suradnju s vlasnicima zemljišta i unaprijed je prodavao stanove svojim prijateljima i kolegama. Tako njegova tvrtka nije ulazila u veće dugove, ali i daljnu trgovinu opijatima. Potkraj 19. stoljeća prestali su trgovati opijatima i počeli proizvoditi šećer, tekstil, ali i baviti se građevinskim radovima. Zahvaljujući njima, Hong Kong je postao jedan od najvećih međunarodnih poslovnih centara svijeta.
Koliko je Li bio uporan u ostvarenju svojeg cilja, govori i podatak da je već 1980. neprijateljskim preuzimanjem gotovo postao vlasnikom Jardine Mathesona. Svoju je tvrtku već 1971. pretvorio u dioničko društvo stvorivši dodatni kapital Cheung Kong Holdingsu, tvrtki koju je osnovala njegova supruga. Jardine Matheson se u panici poslužio trikom prodaje vlasničkoga paketa britanske obitelji Keswick i preselio sjedište na Bermude nadajući se povratku u Hong Kong nakon 1999. Međutim, već je tada bilo jasno da je Li postao najveći građevinski poduzetnik na otoku jer je pobjeđivao Jardine Matheson u svim važnijim poslovnim projektima.