U Hrvatskoj posluju 84 privatna doma za starije. Najpoduzetniji vlasnici već nakon tri do četiri godine šire kapacitete. Četvero investitora ove godine ulažu više od osam milijuna eura u objekte u Zagrebu, Svetoj Nedelji, Svetoj Klari i Brezovici.
Od otvaranja prve privatne zdravstvene ustanove u Hrvatskoj prošlo je 17 godina, a u posljednjih nekoliko godina poduzetnici se sve više odlučuju za investicije usmjerene u taj sektor. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, udjel osoba starijih od 65 godina iznosio je 15,6 posto, a starenje populacije povećalo je potrebu za smještajem starijih osoba. Zbog toga je u relativno kratkom roku otvoreno mnogo privatnih domova za starije i nemoćne osobe kojima su vlasnici privatne ili fizičke osobe, a prema podacima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, trenutačno ih u Hrvatskoj posluje 84. Najuspješnije u ovoj poslovnoj godini mogu se smatrati velike investicije u otvaranje novih objekata ili proširenje postojećih.
Osim širenja postojećih domova u tijeku je gradnja izrazito luksuznog objekta Villa Brezovica, koji bi trebao biti završen u kolovozu sljedeće godine. Investitorica Ana Jelančić od 1995. vodi privatnu zdravstvenu ustanovu za njegu u kući, a nedavno se odlučila ući u investiciju vrijednu 3,5 milijuna eura. Pet etaža novoga staračkoga doma, ukupne kvadrature 4.200 metara, trebalo bi po završetku gradnje biti opremljeno sadržajima kao što su razne ambulante, gimnastička dvorana, minimarket i kapelica. Najveći broj smještajnih jedinica u Villi bit će jednokrevetni apartmani s čajnom kuhinjom, blagovaonicom, spavaćim dijelom i kuponicom površine nešto manje od 20 metara četvornih.
Privatni starački domovi zapravo imaju dva različita razvojna puta, neki se usmjeravaju na korisnike kojima Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi subvencionira smještaj, dok drugi svoje poslovanje usmjeravaju na privatne korisnike koji sami plaćaju smještaj. Kojim god putem krenuli, privatni domovi uvelike su ograničeni nepostojanjem zadovoljavajuće zakonske regulative. Briga za starije osobe u Hrvatskoj podijeljena je između dva ministarstva: Ministarstva obitelji, bratitelja i međugeneracijske solidarnosti i Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. I dok ministarstvo Jadranke Kosor promiče ostanak starije osobe u obitelji, Ministarstvo zdravstva zaduženo je za institucionalnu skrb. Možda upravo ta podjela izaziva problem pri donošenju odgovarajućih mjera koje bi osigurale posvemašnje pokrivanje svih potreba starijih osoba.
Potražnja za smještajem starijih osoba u dom stalno je visoka, iako tržište ograničava loše imovinsko stanje starijih osoba i nepostojanje jasne politike smještaja. Postotak starijih i nemoćnih koji je velik kod osoba kojima Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi plaća smještaj. Postotak onih koji si sami mogu financirati smještaj mnogo je manji – kaže Željko Kastelan, vlasnik Rezidencije Kastelan. I dalje je problematično plaćanje skrbi prodajom ili prepisivanjem nekretnina, iako je takvo rješenje mnogim starijim osobama jedino moguće. Problem ponajprije predstavljaju sumnje u moguću manipulaciju, uvijek prisutne u takvim slučajevima, pa se vlasnici domova čak i boje prijatnosti na to rješenje.
Još veći problem s kojim se suočavaju vlasnici privatnih staračkih domova jest nesređenost uvjeta pod kojim osoba može tražiti smještaj u državni dom. Mnogi koji imaju financijske mogućnosti sami plaćati smještaj dolaze u državni dom i na taj način uzimaju mjesto onima kojima je takav smještaj uistinu namijenjen.
Trenutačno se u državnim domovima nalazi više od pet tisuća ljudi koji koriste socijalne subvencije a uopće nisu u kategoriji socijalno ugroženih niti imaju rješenja centara socijalne skrbi. Tako su smješteni u socijalnim domovima ljudi koji kod kuće imaju golem prihod, a u takvim domovima plaćaju puni smještaj 1.900 kuna. Istodobno tržišna cijena smještaja u domu umirovljenika za nepokretnog korisnika iznosi četiri tisuće kuna – tvrdi Dubravka Lekić. Uza sve te okolnosti i dalje je prisutan snažni otpor starijih osoba odlasku u dom dok to nije nužno.
Osim očitog trenda povećanog osnivanja domova za starije i nemoćne od strane poduzetnika, posljednjih godina osnovan je i znatan broj takozvanih obiteljskih domova, kapaciteta za smještaj šest do 20 osoba. Uvođenjem obiteljskoga doma, kao novog načina pružanja skrbi, Zakon iz 2003. otvorio je još jedan segment poslovanja u kojem su neki prepoznali svoju poslovnu priliku. O takvim manjim domovima i njihovoj kvaliteti mišljenja su podijeljena.
Veći privatni domovi uhodani su biznis s tendencijom širenja kroz gradnju kapaciteta. Prva privatna institucija zdravstvene skrbi u zemlji, dom u Pribiću koji je otvorila Dubravka Lekić, sada je samo podružnica Dom Lekić u Varaždinu. Osim Centra za rehabilitaciju u Varaždinu i Pustodolu, kojima upravlja Lekić, dva doma namijenjena skrbi o starijima zbrinjavaju 250 korisnika.
Iako većina vlasnika domova koji se fokusiraju na privatne korisnike inzistira na tome da su investicije u domove za skrb o starima i nemoćima dugoročne, čini se da taj biznis ipak prilično brzo raste. Tako vlasnica doma Av-Vitalis Anka Veit trenutačno pribavlja dozvolu za gradnju drugog objekta u Svetoj Nedelji površine 1.800 četvornih metara, a Pavo Čorluka postojećem objektu dodaje aneks za trideset kreveta, čime će objekt dosegnuti 1.450 četvornih metara.
Dubravka Lekić prva je u Hrvatskoj osnovala privatnu zdravstvenu ustanovu i danas smješta 250 starih osoba. Trenutačno većinu korisnika u njoj dva doma u Varaždinu i Pribiću čine oni koje je smjestilo Ministarstva, ali u budućnosti planira zaokret u poslovanju i preusmjeravanje na korisnike koji si sami plaćaju smještaj.