Burna dionička jesen koja nas očekuje ipak nosi nekoliko rizika koji nisu pratili Inu. Prije svega, ponuda je znatno bogatija, svjetska i domaće tržište podliježu velikim oscilacijama, što može utjecati i na nove burzovne perjanice. Uza sve to, predizborno je vrijeme.
Neki je novopečeni dioničar počeo ulagati u dionice tek primamljen Inom, potom je brzo prodao svoje 22 dionice i krenuo ulagati i u ostale na burzi. Za nekoliko mjeseci rezultat je bio osrednji, a truda i nervoze mnogo za osobu nenašivnutu na rizik takve vrste. Naš je ulagač brzo zaključio da bi trebao promijeniti svoju ulagačku strategiju – sudjelovanje u javnim ponudama, a potom prodaja dionica nakon nekog ali ne predugod vremena. Burzovna, kontinuirana igra, odlučio je, nije za njega. Vjerojatno će takvih ulagača biti sve više, a pojavili su se nakon prve velike javne ponude (IPO) Ina koja je promijenila stajalište građana prema dioničarstvu, nakon sveopćeg razočaranja u pretvorbi, a potom i loših burzovnih godina. Sve što izade iz IPO-a (Ina, Magma) donosilo je velike zarade, pa se većina nada da atraktivnost novih dionica neće tako lako posustati među ‘starim’ i novim ulagačima koji se regrutiraju iz najširih slojeva društva, umirovljenika, studenata, a pogotovo ljudi sa zaposlenjem i pristupom bankama.
Poslovne banke će pratiti najveći IPO do sada u Hrvatskoj, kao što su uostalom to uradile i s Inom. Manje privatne banke, a model je osmislila Vaba banka za IPO Ine, ponudit će građanima dioničke kredite, što znači da će oni mjesечно plaćati samo kamatu, a glavnicu nakon godinu dana. Procedure je jednostavna, dovoljno je priložiti potvrdu o zaposlenju, dati kupljene dionice u zalog i 20 posto depozita. Mjesečna rata za takve kredite kreće se oko 200 kuna po paketu dionica od 38.000 kuna. Za sada nije poznato s čim će izračunati agenti izdanja HPB i Erste banka, a od tih banaka se najviše očekuje, RBA će imati klasične gotovinske kredite, Zaba vjerojatno isto. Uvjeti kreditiranja sa svim detaljima očekuju se barem desetak dana prije upisa dionica.
Kovnim kreditima. To su shvatili i izdavatelji dionica, pa javne ponude pljušte što sa strane države, što od poduzetnika.
Privučen velikim kampanjama koje prate IPO (Initial Public Offering) i zaradama na burzi u posljednjih nekoliko godina, veliki broj hrvatskih građana naglo se okreće i drugačijem upravljanju svojim novcem. Ulaganje u dionice neposredno, a posredno u fondove postalo je pravim hitom rastom ukupnog tržišta kapitala, a od 2006. poprimilo je velike razmjere. Masovna javna prodaja dionica Ine prije godinu dana, prvi takav projekt na tržištu, samo se nadovezala na euforiju koja je već vladala. No uspjeh Inina izlaska na burzu i rast dionice tek je otvorio apetite i građanima koji su sumnjičavo gledali na takve mogućnosti ulaganja. Stoga se, prema svim prognozama, sprema pravi stampede na dionice T-HT-a koje Vlada počinje prodavati od 17. rujna, kada kreće upis dionica. Postranje dionice Ine posljednjih dana i topljenje zarade od 100 posto koje je dionica donosila nekoliko mjeseci nakon burzovnog uvrštenja može na neki način biti i otreženje, jer pokazuje da rizik uvijek treba uračunati kada se kreće u avanturu dioničarstva u kojoj nitko ništa ne jamči.
Masovnim sudjelovanjem građana u privatizaciji državne imovine, vlade od 2000. godine – Račanova donošenjem zakona a Šanaderova provedbom – pokušavaju ispraviti pretvorbene nepravde 90-ih i afirmirati malo dioničarstvo koje je doživjelo krah i stvorilo nezadovoljstvo u javnosti. IPO-i nisu specijalitet hrvatskih vlada, to je model u većini tranzicijskih zemalja koje su također prolazile turbulentne godine u promjeni državnog vlasništva, kojim se na neki način pokušava uspostaviti socijalna pravda. Nakon svega u Hrvatskoj je postala nezamisliva privatizacija bilo koje velike državne kompanije a da se dio kapitala ne ponudi najširem krugu građana. Vjerojatno ni bilo koja sljedeća vlada neće bježati od toga, jer joj to donosi veliku javnu podršku. Za razliku od IPO-a, koje organiziraju privatne kompanije, javne ponude u državnom aranžmanu posebne su po veličini kapitala koji se izlaže na tržište, a i po cijeni po kojoj se dionice prodaju građanima. To su transakcije od nekoliko milijardi kuna, stručno i financijski vrlo zahtjevne, a u pravilu tranzicijske vlade, pa i naša angažiraju strane investicijske banke s velikim iskustvom na takvim projektima. Proces javne ponude mora biti razumljiv svim građanima, informiranost o tome što se događa nužna je, upis dionica lako dostupan svima bez obzira o kojem kraju Hrvatske bila riječ. Za upis dionica Ine izabrana je Fina kao institucija koja posluje u svim gradovima, a za T-HT se očekuje uključivanje i poštanskih poslovnica.
U fazi otvaranja termina za upis dionica Vlada definira okvirnu cijenu, od minimalne do maksimalne. Tek kada skupi sve ponude i podvuče crtu između ponude i potražnje definira se konačna cijena dionice. Građani u IPO-u imaju prednost pred velikim institucionalnim investitorima, fondovima i bankama na način da je prvi krug rezerviran za male ulagače i oni mogu upisati dionice u visini zadanog limita. Tek ono što preostane nudi se ostalima. To je taj povlašteni status građana, a cijena dionice jednaka je za velike i za male ulagače. Veliki odaziv i jednih i drugih privlači i cijena dionice koja je uvijek diskontirana u odnosu na fair vrijednost kompanije. Prema dostupnim podacima, Inina dionica bila je u IPO-u oko 30 posto jeftinija nego njen puna vrijednost koju je na osnovi standardnih parametara izračunala investicijska banka Merrill Lynch, investicijski savjetnik Vlade u tom poslu. Manja cijena u primarnoj raspodjeli nužna je radi osiguranja uspješnosti projekta i mogućnosti rasta dionice u sekundarnom trgovanju na burzi. Ininu dionicu kupilo je više od 47.000 dioničara, a 17 posto kapitala gotovo je ravnomjerno raspoređeno između malih i velikih ulagača, što se smatra poželjnim omjerom nužnim za stabilnost cijene.
