Ograničavanje slobode rada i tržišne utakmice

Poduzetnicima koji tek pristupaju tržištu ili su manje snažni onemogućava se da tržišni položaj ojačaju nuđenjem cijena nižih od onih koje nude oni otprije pozicionirani na tom tržištu.

Dvije interesne udruge računovoda okupljene oko konkurentskih časopisa RRIF-a i RIF-a unatoč višegodišnjem sudskom sporenju zbog nelojalne konkurencije ovih su dana počele zajednički djelovati. Sukobe su udrugari (privremeno?) potisnuli radi lobiranja da se predloženim zakonom o računovodstvu propiše licenciranje ovlaštenih računovoda, osnuje komora računovoda i odrede tarife računovodstvenih usluga.

Unapređivanje djelatnosti, međutim, najčešće nije i jedini razlog osnivanja strukovnih komora, propisivanja tarifa, licencija i certifikata. Iza deklariranog se unapređivanja djelatnosti, u pravilu, krije namjera da se novim poduzetnicima koji tek pristupaju tržištu kao i manje snažnim poduzetnicima oteža ili onemoguća da svoj tržišni položaj jačaju nižim cijenama od onih koje nude prije pozicionirani jači poduzetnici. Ustupcima interesnim udrugama uvodno spomenutih računovoda nedvojbeno bi se ograničila tržišna utakmica na tržištu računovodstvenih usluga.

Ministra financija Ivana Šukera već je Olgica Spevec iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja upozorila na problem ograničavanja tržišne utakmice pri predlaganju zakona o reviziji. Tim su zakonom dani svi pobrojeni ustupci interesnim revizorskim udrugama (propisana je obveza poduzetnicima da ugovaraju reviziju, propisane su tarife, osnovana je komora i zabranjen je rad revizorima koji nisu njezini članovi).

No problem je u tome što interesne udruge revizora i računovoda nisu jedine koje lobiraju ili su već lobiranjem uspjele postići donošenje propisa kojima se ograničava sloboda rada i tržišna utakmica. Stručnjaci upozoravaju na to da se u posljednje vrijeme sve više ograničava sloboda rada i tržišna utakmica osnivanjem komora, propisivanjem tarifa, licencija i certifikata. A o tome koliko je u posljednje vrijeme prihvaćeno takvih propisa, odnosno koliko se još predlaže, nijedno ministarstvo nema podatke niti se time bavi. A morala bi, jer sloboda rada i tržišne slobode zajamčene su Ustavom.

U Ministarstvu rada, međutim, ne vode popis zanimanja kojima se ne možete baviti bez učlanjenja u komoru ili interesnu udrugu. U odgovoru glasnogovornika Domagoja Vrička naglašava se: ‘Ocjenu ustavnosti određenih posebnih uvjeta koji moraju biti ispunjeni za obavljanje određenih djelatnosti ne može dati Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, nego Ustavni sud, koji sukladno Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama izvješćuje Hrvatski sabor.’

Ni u Ministarstvu znanosti i obrazovanja kažu da nemaju ‘podatke o zanimanjima za koja su osim školskih diploma potrebne licencije, certifikati ili su propisana neka druga ograničenja. Takva zanimanja regulirana su u određenoj struci kao što su, primjerice, Psihološka komora, Gospodarska komora i dr., pa takvim informacijama na raspolažemo’, stoji u odgovoru glasnogovornice Danijele Klisović. U Hrvatskom zavodu za zapošljavanje također nemaju takav popis. A ni u Državnom zavodu za statistiku ne vode posebnu statistiku o takvim zanimanjima.

Službenici ministarstava očito ne poznaju ni propise ni koristi od jačanja i zaštite tržišnog natjecanja. Začudujuće je s koliko nerazumijevanja u državnim institucijama opravdavaju neprimjenjivanje propisa o tržišnom natjecanju. U ministarstvima još prevladava stajalište da država treba čvrsto regulirati što više djelatnosti. To se opravdava potrebom ‘uvođenja reda na tržištu’, što je nerijetko tek blaži izraz za ograničavanje pristupa tržištu novim, inventivnijim i učinkovitijim tržišnim natjecateljima.

Nekompetentnost i ravnodušnost nadležnih u ministarstvima zabrinjava zbog razmjera pojava ograničavanja slobode rada i pristupa tržištu sve učestalijim ‘komorskim zatvaranjem’

Ustavni je sud odlučivao o propisu kojim je određeno da se geodetskim poslovima više ne mogu baviti fizičke osobe registrirane za obavljanje samostalnog zanimanja, nego jedino posebno certificirane pravne osobe. Odlučio je da je takav propis neustavan jer su njime prekršena Ustavom zajamčena prava na slobodu rada i slobodnu tržišnu utakmicu.

Ministra financija Ivana Šukera već je pri predlaganju zakona o reviziji Olgica Spevec upozorila na problem ograničavanja tržišne utakmice jer su tim zakonom pobrojeni ustupci interesnim revizorskim udrugama u određenim djelatnostima. Razmjeri te pojavu, unatoč nedovoljno sređenim podacima, osobito su vidljivi u broju u posljednje vrijeme ubrzano osnovanih različitih komora.

Tradicionalno su otprilike postojale liječnička, odvjetnička i obrtnička komora. U posljednje vrijeme, međutim, osnovane su Hrvatska komora arhitekata, Komora medicinskih sestara, Komora inženjera građevinarstva, Komora inženjera geodezije, Ljekarnička komora, Javnobilježnička komora, Stomatološka komora, Revizorska komora, Psihološka komora, Komora medicinskih biokemičara, Veterinarska komora, Međunarodna trgovačka komora, IDA Komora o (pre)kvalifikaciji i angažiranju kadrova u gospodarstvu itd.

Jedino smo u Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja dobili zadovoljavajući odgovor na svoje upite o ograničavanju slobode rada i tržišne utakmice osnivanjem komora i propisivanjem licencija i tarifa. U toj agenciji kažu da nisu nadležni baviti se ograničavanjima slobode rada, ali Mladen Cerovac, član Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja, ističe da obvezno članstvo u komori ili kojem drugom obliku interesnog udruženja, kao i obvezno certificiranje ili licenciranje osoba kao uvjet za obavljanje neke djelatnosti, mogu pod određenim uvjetima biti zapreka pristupu tržištu, osobito u slučaju kad izdavanje certifikata ili licencije nema važnost državnog ispita, nego certifikat ili licenciju izdaje samo interesno udruženje.

Isti učinak može imati propisom utvrđen maksimalni broj poduzetnika koji se mogu baviti određenom djelatnošću na određenom području.

Cerovac kaže: – Velika zapreka pristupu tržištu može biti i ovlaštenje interesnog udruženja da samo propisuje tarife ili cijene usluga koje su obvezne za njegove članove. Tako se, naime, ukida tržišno natjecanje u nekoj djelatnosti jer se poduzetnicima koji tek pristupaju tom tržištu i poduzetnicima manje tržišne snage onemogućava da svoj tržišni položaj ojačaju nuženjem cijena nižih od onih koje nude veliki poduzetnici otprije pozicionirani na tom tržištu.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u takvim slučajevima može intervenirati izdavanjem mišljenja na nacrte prijedloga zakona, ali i izdavanjem mišljenja na već postojeće propise. U tom je smislu ona jasno izrazila stajalište da ta ograničenja nisu u skladu s temeljnim načelima prava tržišnog natjecanja i da ne pridonose razvitku tržišnog natjecanja u Hrvatskoj.

Cerovac je rekao da je takvo mišljenje Agencija izdala, primjerice, o Nacrta prijedloga zakona o posredovanju u prometu nekretninama, Zakonu o reviziji, Zakonu o veterinarskom, o propisima kojima se utvrđuje jedinstvena cijena autoškola, odlukama jedinica lokalne samouprave kojima se uređuje djelatnost taksi-usluga itd.

Agencija, međutim, kontinuirano prati stanje i analizira i druga tržišta (primjerice, tržište odvjetničkih i javnobilježničkih usluga, ljekarništvo). Tako ispunjava svoju ulogu u aktivnom zagovaranju tržišnog natjecanja (engl. competition advocacy). Naime, da bi se tržišno natjecanje moglo štititi, prije svega mora postojati. Da bi moglo postojati, najmanje je poželjno da ga sprečava ili ograničava sama država donošenjem propisa koji nisu u skladu s temeljnim načelima prava tržišnog natjecanja – naglasio je Cerovac.

U Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja kažu da bi država morala voditi aktivnu politiku na području zaštite tržišnog natjecanja. Trebalo bi je provoditi donošenjem propisa usklađenima s propisima o tržišnom natjecanju, odnosno izbjegavanjem reguliranja svih djelatnosti u kojima regulacija nije nužna zbog zaštite javnog interesa. Pritom bi, osim ako za to postoji osobito opravdan javni interes, trebalo napustiti praksu propisivanja obveznog članstva u interesnim udrugama, davanja ovlasti interesnim udrugama da same propisuju jedinstvene cijene usluga za sve svoje članove, davanja ovlasti da interesne udruge same provode licenciranje ili certificiranje osoba koje se žele baviti konkretnom djelatnošću, utvrđivanja različitih cijena za dobivanje iste licencije za obavljanje neke djelatnosti, utvrđivanja maksimalnog broja poduzetnika koji se mogu baviti određenom djelatnošću i slično.