Neplanirani izlet dr. Jurčića iz okvira političke korektnosti

Premijerski kandidat Ljubo Jurčić ima veliki hendikep: kad god nastoji pridobiti birače svojim zdravozumskim rezoniranjem, upeca se u mrežu političke (ne)korektnosti. Vrlo je zdravozumski Jurčićev oprez prema srpskom kapitalu u istočnoj Slavoniji. Zapravo je strašna pomisao da bi Hrvatska uopće mogla imati premijera koji ne bi bio oprezan prema srpskom kapitalu u svim dijelovima Hrvatske koji su (bili) dio projekta Velike Srbije. I to ne samo zbog emocija vezanih uz prošli rat nego prije svega zato što je gotovo dvjesto godina srpska politika koristila sve mogućnosti da bi taj teritorij dovela pod utjecaj i/ili učinila dijelom srpske države.

No jednako je strašno imati premijerskoga kandidata koji javno poručuje da slavonske tvrtke ne bi prodavao srpskim poduzetnicima. Strašnije od toga bilo bi imati premijera koji bi zaštitu nacionalnih interesa zasnivao na toj poruci, na diskriminacijskim isključivanjima i zabranama. Izgovoreno u kampanji, to može dobro zvučati biračima. Ali ako kandidat postane premijer, vrlo bi vjerojatno doživio istu posljedicu kao i Ivo Sanader: nakon što je dobio kampanju na antihaškoj retorici, postao je najbespogovorniji izvršitelj zahtjeva Carle del Ponte. Tako bi i eventualni premijer Jurčić, plaćajući danak prethodnim izjavama, bio prisiljen ne samo na potpunu otvorenost (i) prema srpskom kapitalu nego i na njegov povlašteni tretman. Svaka eliminacija srpskoga kapitala iz nekog natječaja odmah bi bila povezana s njegovim predizbornim izjavama.

Dr. Jurčić bi bio mnogo uvjerljiviji kandidat za premijera kad bi pokazao da zna kako razvijati istočnu Slavoniju, a da pritom nacionalni interes bude zaštićen, da hrvatski (kreativni) potencijal bude uključen u projekt i da pritom koristi nužni strani kapital. Pa i srpski. Da to zna Ivo Sanader, onda bi na veliki Jurčićev politički gašio uvjerljiviji odgovor od puke kritike za političko glavijanje. Mogao bi pokazati što je to on učinio za istočnu Slavoniju. Da to zna stara SDP-ova politička jezgra, koja se uvrijeđena zbog ispadanja iz političkog vrha koristi svakom prigodom da ‘off the record’ diskreditira dvojac Milanović-Jurčić, sigurno bi ‘of the record’ podsjetila kakav je to osmišljeni koncept razvoja istočne Slavonije ona imala dok je bila na vlasti.

Još mi se jedan neplanirani izlet dr. Jurčića iz okvira političke korektnosti izjavom o oprezu prema srpskom kapitalu u istočnoj Slavoniji zapravo čini vrlo korisnim. Prije svega zato što razotkriva ne samo dr. Jurčića nego ukupnu našu politiku. Prisvajanje i pripajanje istočne Slavonije bilo je prioritet velikosrpske politike, a na cijeloj hrvatskoj političkoj sceni ne postoji nijedna ozbiljna politička stranka koja ima koncept održivog razvoja istočne Slavonije. Taj koncepcijski nedostatak dr. Jurčić bi riješio klasičnom hrvatskom metodom – mi to nećemo. A što hoćemo? E, to ne znamo. Ni dosadašnje SDP-ove ni HDZ-ove vladajuće garniture to nisu znale. No za razliku od Ljube Jurčića, one poznaju govor političke korektnosti. Stoga će odmah rastumačiti da boja novca nije bitna. Ali to baš nije mamac za birače, a nije ni istinito.

Premijer nužno mora biti političar. Ljubo Jurčić je više puta pokazao da to nije. Stoga i njegov novi verbalni delikt jednostavno poziva vodstvo SDP-a da postavi svoju izbornu kampanju na noge, a ne na glavu. To znači da Zoran Milanović, koji jest političar i ima premijerski potencijal, bude premijer u slučaju izborne pobjede, umjesto da mandat za upravljanje državom SDP koristi za promjenu Ustava, da bi mogao Sabor pretvoriti u Vladu, kako se to učinilo zgodnjim Slavku Liniću. A sve to da bi Milanović imao premijerske ovlasti kojih se odrekao u korist Jurčića, koji te ovlasti zapravo istinski i ne želi. U slučaju izravnog dvoboja Sanader-Milanović, izbor bi biračima bio jasni. Biralo bi se između dva tipski vrlo slična političara, Sanadera, koji nudi kontinuitet koji ne zadovoljava, i Milanovića, koji nudi promjene bez uvjerljivih argumenta. Pritom nijedan ne zna što bi s istočnom Slavonijom. Ali znaju da ne smiju reći – zaustaviti ču srpski kapital. Nije idealno, ali to je naša politička realnost.