Nevjerojatno je da si Vlada dopušta da je ‘ucjenjuje’ dvjestotinjak zaposlenih. Osim ako vlast zna da u tom slučaju nema čiste ruke odgovornost za svoja teško naplativa potraživanja. To se, među ostalim, nije dogodilo i zato što je upravo HDZ bio na vlasti kad je Globus grupi Miroslava Kutle omogućeno da KIM optereti sa stotinama milijuna kuna kredita (istine radi, treba reći da i koalicija vlada, u kojoj je bio danas glasni kritičar Slavko Linić, nije riješila slučaj KIM-a).
A pridoda li se svemu i nejasna priča u vezi s nekretninama, vrlo je izgledno da je u igri bio i neki od skrivenih interesnih lobija. Angela Merkel u Njemačkoj želi, ugledajući se na SAD, uspostaviti agenciju koja bi procjenjivala koji su investitori dobrodošli, a koji nisu. To pravo ima i hrvatska vlast. Ali onda mora dokazati da je sposobna voditi proces.
Želi li se ukloniti igrače za koje se procjenjuje da iza njih stoji ruski, srpski ili slovenski kapital, za partnera se uzima najjaču domaću tvrtku. U ovom slučaju to je varaždinska Vindija. Tvrđi se da to nije bilo moguće jer su KIM i Vindija u sudskom sporu. Ma dajte, molim vas! Zar hrvatska Vlada zaista nije sposobna riješiti takvu sitnicu? Porazno je kada ministri to ne bi znali srediti. Još je opasnije ako je Vlada toliko slaba da se boji reakcije dvjestotinjak radnika KIM-a ili lokalne vlasti. Odabrati lokalnog poduzetnika koji ima ‘tajnicu i fikus’, a s mljekarstvom je povezan jedino utoliko što kupuje mlijeko i mlječne proizvode, zaista je s one strane političke i ekonomske odgovornosti. A još je opasnije ako umiješani u odluku, počevši od predsjednika Sanadera, potpredsjednika Polančeca i ministra Vukelića, žive toliko izvan vremena i prostora da su bili uvjereni kako hrvatska javnost neće reagirati na takav dilematski potez.
