Nakon afera s neuspjelim zakonski dvojbenim ‘of shore’ kupoprodajama Večernjeg lista, u kojima je jedan od kupaca ‘iz usluge’ bila zagrebačka Montmontaže, ta tvrtka nastoji poslovati u što većoj ‘sjeni’. To se još jače nastavlja otkako je, u veljači 2006., od posljedica nikad razjašnjenoj atentata, umro prvi čovjek i većinski vlasnik Montmontaže Nikola Lisičar.
Dionica Montmontaže je u zadnjih 11 mjeseci porasla 4,7 puta (od rujna 2006. do 2. kolovoza 2007. sa 17.006 na 80.000 kuna). No, s obzirom na to da se dionicama Montmontaže u tom razdoblju zapravo i nije trgovalo, s izuzetkom nekoliko pokušaja koji su završili rješenjima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga o zabrani raspolaganja dionicama i isplatama novčanih naknada, stručnjaci upozoravaju da nije riječ o rastu na osnovi ostvarenih poslovnih rezultata Montmontaže.
Stručnjaci rast vrijednosti Montmontažnih dionica pripisuju njihovoj podcijenjenoj vrijednosti na početku uvrštenja u slobodno trgovanje na burzi i rastu vrijednosti cjelokupne građevinske industrije zbog u zadnje vrijeme ugovorenih velikih poslova.
Zbog toga se stvarni poslovni rezultati Montmontaže najbolje mogu pratiti prema ostvarenim poslovnim rezultatima splitskog Lavčevića d.d., jer Lavčević d.d. trenutačno ostvaruje najveći prihod u sklopu holdinga Montmontaže. Danas Amerikanac John Anthony Rohan, zet Nikole Lisičara, dugogodišnjeg direktora Montmontaže i nakon pretvorbe većinskog vlasnika Montmontaže, ima natpolovični paket dionica u Lavčeviću d.d. U najnovijim podjelama velikih graditeljskih poslova, s izuzetkom Lavčevića, Montmontaže gotovo da nema. Ništa se u tom smislu nije promijenilo ni nakon veljače 2006. kad je ubijen Nikola Lisičar, dugogodišnji prvi čovjek Montmontaže. S obzirom na to da njegov ubojica do danas nije otkriven, mnogi vjeruju da su tim ubojstvom ‘raščišćavani stari neriješeni računi’.
Novinari su zbog raznih skandalova često pohodili Montmontažu i prije dvojbe kupoprodaje Večernjeg lista i ubojstva Nikole Lisičara, a i danas brojni zaposlenici Montmontaže sudski nastoje utjerati svoje neisplaćene plaće iz Libije i drugih gradilišta u zemlji i inozemstvu. Vlado Žibrat, direktor Montmontaže, danas izbjegava novinare. To znači da ima razloga vjerovati kako je šteta manja zbog odbijanja davanja informacija, nego da se informacije o poslovanju Montmontaže objave.
Montmontaže je holding kompanija sa šest poduzeća u izgradnji industrijskih postrojenja, sedam Lavčevićevih poduzeća u graditeljstvu, dva poduzeća u niskogradnji i hidrogradnji, dva poduzeća u ugostiteljstvu i hoteljerstvu, jednim u brodogradnji, tri u distribuciji plina i sedam u inozemstvu.
Na svojoj web stranici Montmontaže sama sebe predstavlja kao ‘jednu od vodećih velikih holding kompanija u centralnoj Europi koja se bavi industrijskom izgradnjom, razvojem, inženjerstvom, reciklažom, trgovanjem i distribucijom energije.’
No, među 500 najvećih tvrtki u Hrvatskoj Montmontaže je prema ostvarenom prihodu tek na 156., a Lavčević na 365. mjestu. Zanimljivo je da je tvrtka Lavčević osnovana dvije godine prije Montmontaže, 1948., te da u svojem sastavu ima između osam i 14 tvrtki. Prema web stranici Montmontaže, naime, kompanija Lavčević ima osam tvrtki, a prema Sudskom registru Lavčević ima ukupno 14 registriranih tvrtki.
U prvih šest mjeseci ove godine Lavčević je iskazao 7,5 milijuna kuna dobiti, oko dva milijuna više nego u istom razdoblju prethodne godine. Predsjednik Nadzornog odbora Lavčevića d.d. je John Anthony Rohan, a članovi Mate Šakić i Vlado Žibrat, direktor Montmontaže. Lavčević je javno dioničko društvo, a Montmontaže je od rujna 2006. u slobodnoj kotaciji na Zagrebačkoj burzi.