Home / Biznis i politika / Prophet of innovation: Joseph Schumpeter and creative destruction

Prophet of innovation: Joseph Schumpeter and creative destruction

Više od pola stoljeća nakon smrti Josepha Schumpetera, hvaljena ekonomskog proroka, objavljena je ova izvršna, dobro opremljena biografija. Godine 1983. časopis Forbes proglasio ga je boljim vodičem kroz burni svijet globalne ekonomije od svepriznatog Johna Maynarda Keynesa. Tri godine poslije, J. K. Galbraith ga je opisao kao ‘najso-fisticiranijega konzervativca stoljeća’. Njegovo ime nose predavanja, nagrade i društva. Sada dobiva još jedno priznanje: debelu, stručnu biografiju iz pera Thomasa McCrawa, jednog od najrespektabilnijih američkih ekonomskih povjesničara.

U Schumpeteru je našao savršenu temu. Vrlo dobro uspjeva uhvatiti i duh njegova vremena. Fin de siècle, Beč, Vajmarsku Njemačku, Sveučilište u Harvardu prije i poslije Prvoga svjetskog rata, sve je to oživljeno u knjizi. Većina ekonomista živi dosadnim životima, dijeleći svoje vrijeme između tehničkih intelektualnih problema i dosadnoga akademskog politikanstva. No Schumpeter je bio sve prije nego dosadan. Imao je držanje aristokrata – svako bi se jutro sat vremena odijevao, obično je nosio jahaće hlače.

Bio je poznat i kao notorni ženskar, ali za tu stranu njegova života autor biografije pokazao je malo interesa. Do svojih pedesetih godina Schumpeter je živio u devet gradova i pet zemalja. Bio je austrijski ministar financija i svjedočio kolapsu habsburške monarhije, predavao je u Njemačkoj kad je počela popuštati izazovima nacizma, bio jedan od prvih ‘velikih’ europskih emigranata u SAD-u. Daniel Bell, liberalni sociolog, opisao ga je kao krajnje neobično stvorenje – ekonomista s tragičnim smislim za život.

Schumpetera danas najbolje pamtimo po djelu Kapitalizam, socijalizam i demokracija, objavljenom 1942. g. Ta je knjiga-bomba bacila rukavicu konvencionalnoj mudrosti ratnog vremena na svim područjima: veličanjem velikih kompanija kao pokretača napretka, upozoravanjem na ‘novu klasu’ antikapitalističkih državnih zaposlenika i strahovanjem da bi izbjegavanje rizika moglo odvesti u socijalizam.