Lovac na investitore

Iako je Ford demantirao svoj dolazak u Sinj, za Mikca i Agenciju velik je uspjeh već i to što su uspjeli zainteresirati tako jaku kompaniju za ulaganje u Hrvatsku. Ovih se dana u medijima Mikac pojavio kao ključna osoba u pregovorima o dolasku američke automobilske kompanije Ford koja je bila zainteresirana za ulaganje vrijedno pola milijarde dolara u sinjsku gospodarsku zonu Kukuzovac. Ford je na posljetku demantirao dolazak u Hrvatsku, no za Agenciju i Mikca velik je uspjeh i sam interes tako jake kompanije, a bez obzira na Fordovo odustajanje, Mikac je zadovoljan te napominje da i dalje pregovara s nekim automobilskim kompanijama.

Iako je surađivao s velikim brojem ljudi, mnogi mu teško nalaze ozbiljnije mane. Brz, ali nestrpljiv, a katkad, i sam priznaje, površan. Efikasan i pouzdan, no teško je procijeniti koliko je uspješan na poziciji ravnatelja Agencije jer je potrebno više vremena kako bi se investitori privukli, projekti završili, a dio odluka i nije na njemu. Komunikativan je, elokventan, voli svoj tim, no najviše voli raditi sam. Voli medije, uvijek je spreman za razgovor i otvoren je za nove ideje, kojih je i sâm pun. Nije formalist, no mnogi ga prozivaju oportunistom.

Uživa u radu na terenu i prilagodljiv je, ne voli birokraciju. No, bez obzira na sve mane i vrline, svi koji su s njime surađivali priznaju mu jedno: ako itko zna kako s investitorima, onda je to Slobodan Mikac. A kako i ne bih znao, komentira sam Mikac kroz smješak, kad sam i sâm jednom bio investitor.

Mikac je rođen u Varaždinu, studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a svake je praznike provodio u Njemačkoj gdje je igrao tenis po turnirima te kao teniski trener zarađivao za daljnje školovanje. Zbog toga je, kaže, malo dulje studirao. Nakon što sam diplomirao na Pravnom fakultetu mogao sam ostati u Zagrebu kao vježbenik i trener u Medveščaku, no zbog suprugine želje otišli smo u Njemačku. Tamo sam diplomirao na području međunarodnog prava, a nakon dvije godine ponovno sam razmišljao o povratku u Hrvatsku- prepričava Mikac početak karijere.

Ipak, iako mu je povratak u Hrvatsku bio velika želja, obiteljska odluka bila je drukčija pa je Mikac kao sportski trener zatražio radnu dozvolu te ostao u Njemačkoj. Tih se godina rado prisjeća, iako su mu najteži trenuci u životu bili svaki povratak u Njemačku nakon godišnjeg odmora ili obiteljskog posjeta Hrvatskoj. Potkraj ’80-ih Mikac je kupio prvu sportsku dvoranu te nakon toga upisao sportski menadžment na Sveučilištu u Münsteru. Kao samostalni poduzetnik u Kielu, Lengerichu i Bad Oenhausenu sadašnji ravnatelj APIU-a bavio se i lohn poslovima s tekstilom, obućom i odjećom. Ipak, sam priznaje, najviše novca zaradio je na nekretninama.

Nikad nisam imao tvrtku s više od 16 zaposlenih, no uistinu sam radio različite poslove. U najboljem sjećanju ostali su mi oni vezani uz vođenje sportskih objekata pa ako ikad ponovno krenem u privatni biznis, vjerujem da će biti povezan sa sportskim menadžmentom- kaže Mikac. Kada se 1998. odlučio s obitelji zauvijek vratiti u Hrvatsku, što mu je, kaže, uz rođenje njegovo troje djece bio najsretniji trenutak u životu, razmišljao je o odlasku u mirovinu. Iako je tada imao samo 40 godina, egzistencijalna pitanja je riješio pa je namjeravao uživati u mirnom životu. No, kaže, shvatio je da još nije spreman za to. Oni koji ga dobro poznaju smatraju da za miran život neće biti spreman još jako dugo jer mu, primjerice, nije problem u jednom danu otići na sastanak u Njemačku ili Austriju i vratiti se kući ili za vrijeme godišnjeg odmora s investitorima obilaziti potencijalna ulagačka odredišta.

Nakon poduzetništva odlučio je krenuti u ustroj Slobodne zone Varaždin, što mu je, kaže, bio najveći izazov u životu, a ni sam nije mislio da će završiti tako dobro kao što je završio. Koristila su mi poznanstva iz Njemačke, ali i to što sam poznavao jezik, mentalitet, običaje i način poslovanja. Uz Slobodnu zonu Varaždin, osnivanje prve razvojne agencije u državi bio mi je također važan trenutak u karijeri- objašnjava Mikac te dodaje kako se na posao u državnoj upravi odlučio jer mu je to predstavljalo izazov. Bio je nezadovoljan nekim stvarima i mislio je da na tom području ima dovoljno posla koji treba napraviti.

Nisam morao raditi za egzistenciju, imao sam vremena, mogućnosti i volje. I sam sam bio investitor pa sam znao kako im pristupiti, što im treba, a što ih muči- kaže Mikac kojemu u susretu s investitorima posao olakšava poznavanje njemačkog, engleskog i slovenskog jezika. Za sebe kaže da je ustrajan i ne posustaje lako pa mu je velika želja da Agencija za promicanje izvoza i ulaganja preraste u središnju instituciju koja će investitorima i izvoznicima moći pružiti sve potrebne informacije, voditi projekte te posjedovati baze podataka o svim nekretninama, građevinskim lokacijama, raspoloživoj radnoj snazi po pojedinim područjima i slično. Izazov ove pozicije je velik, no državni sam dužnosnik pa moj ostanak na toj funkciji ne ovisi o meni. Razmišljam i o povratku u gospodarstvo jer ponuda ne manjka, no za Agenciju imam velike planove- kaže Mikac te dodaje kako trenutačno pregovara s 40-ak investitora te da je s tim projektima došao daleko. Ljudi koji ga znaju godinama smatraju da svoj posao radi u skladu sa svojim ovlaštenjima te da je čovjek na svom mjestu i nije opterećen stvarima kojima su drugi opterećeni.

Jedan od njegovih suradnika rekao je kako misli da Mikac nije loš čovjek, no da mu je puno ljudi zavidno, od kuda i kreću priče o tome kako se s njim ne da dogovoriti ili kako mu neka ideja ne zadržava pozornost dovoljno dugo da bi je realizirao. Kao njegovu najveću kvalitetu neki su istaknuli mogućnost da brzo procjenjuje ljude i prepoznaje ima li tko skrivene namjere. Pomoći će ako može, a uz njegovu spremnost na pomoć, važan element su i njegovi kontakti, i u privatnom i u poslovnom životu.

A Mikac kontakata ima, a zna ih i održavati. O njihovoj važnosti govori i podatak iz njegova životopisa o brojnim članstvima. Tako je on predsjednik Hrvatsko-njemačkog društva u Varaždinu, član Predsjedništva Paneuropske unije, član Matice hrvatske, potpredsjednik Društva mecenata Varaždinskih baroknih večeri te član Rottery Cluba. Možda i zbog toga što je sin jedinac, jako voli društvo pa je u društvu i rado viđen. To je, uz previše igranja tenisa i golfa, mana koju priznaje; zbog njih provodi premalo vremena s obitelji. No, zbog silne energije, teško je da će se zadržati na jednome mjestu. Tako mu, dok pripovijeda o svojoj karijeri, na pamet pada niz ideja o novim poslovnim pothvatima.

U budućnosti bih se bavio i turizmom jer s tim već imam iskustva. Naime, vodio sam grupe njemačkih tenisača na hrvatsku obalu- kaže Mikac, zaključujući i ovu priču istim pojmovima – tenis, Njemačka, poduzetništvo.