Home / Tvrtke i tržišta / Piše: Edis Felić [email protected] Foto: Marija Birtić

Piše: Edis Felić [email protected] Foto: Marija Birtić

Da bi se neki poljoprivredni proizvod mogao označiti kao ekološki, potrebno je, među ostalim, dobiti i certifikat, odnosno potvrducu. U Hrvatskoj postoje deseci ekoloških udruga; nekoliko njih bavi se proizvodnjom ekološke hrane, a pojedine imaju nadzorne stanice, dok samo jedna ima akreditaciju za izdavanje potvrducu o ekoproizvodu.

  • Udruga Biopa, osim ovlaštenih nadzorne stanice Ministarstva poljoprivrede, jedina je organizacija koja ima službenu akreditaciju za izdavanje potvrducu o ekološkoj proizvodnji u Hrvatskoj – kaže Stevan Radić, savjetnik za ekološko stočarstvo u Službi za edukaciju Biopa.

Smatra se da Hrvatska ima velike mogućnosti proizvodnje ekološke hrane, a time i izvoza na zahtjevno zapadnoeuropsko tržište. Da bi se to ostvarilo, potrebno je raditi na razvoju certifikacijskih kuća koje će pratiti proizvođače i potvrđivati ekoproizvode.

U udruzi Biopa pružaju stručne, informativne i savjetodavne usluge, prije svega o pokretanju i tijeku ekološke poljoprivredne proizvodnje, odnosno tehnologiji, normama i standardima te prometu proizvoda. Sa svojih 150 registrih članova, koji svoje proizvode često predstavljaju na specijaliziranim izložbama, sajmovima i prezentacijama u Hrvatskoj i inozemstvu, udruga kontinuirano radi na afirmaciji i razvoju ekoproizvodnje. Osim s članovima, Biopa sa svojim službama surađuje i s mnogo širim brojem proizvođača i ostalih organizacija koji nisu njeni članovi poput državnih institucija ili nevladinih organizacija. Ipak, i u Biopi su svjesni da bi se moralo mnogo više poraditi na afirmaciji takve proizvodnje koja Hrvatskoj može donijeti nova radna mjesta te porast izvoza i prepoznatljivost hrvatskog proizvoda.

  • Osim naših subjektivnih slabosti, moramo uzeti u obzir i činjenicu da prije samo 10 godina tržište uopće nije postojalo te da smo od stručnjaka iz Njemačke i Švicarske, dakle zemalja s najrazvijenijom ekološkom poljoprivredom i pripadajućim tržištem u Europi, dobili pohvalu da napredujemo brže nego oni kad su bili na razini na kojoj smo mi sada – kaže Radić.

Biopa je osnovana 1997. godine, kad Hrvatska nije imala nijedan službeni dokument o ekološkoj proizvodnji, koristeći međunarodne pravilnike. Danas, osim što izdaje potvrducu za domaće proizvođače, ali i uvoznike, ima i dvije tvrtke, nadzornu stanicu Bioin spekt d.o.o. i Bioproduct d.o.o., koji se bavi proizvodnjom i prodajom na domaćem i inozemnom tržištu. Glavna koncentracija ekološke poljoprivredne proizvodnje joj je u Slavoniji i Baranji kao žitnici, s najvećom koncentracijom u Osječko-baranjskoj županiji. No, i u ostale četiri slavonske županije svake se godine ekološka hrana proizvodi na sve više površina te je sve veća količina proizvoda, a raste i broj pojedinačnih proizvođača. Važne površine nalaze upravo na bivšim okupiranim područjima, mada iako djelovanje Biope nije ograničeno samo na Slavoniju i Baranju. U tom smislu i razvoj ekološke proizvodnje u tradicionalno pasivnim krajevima polako kreće naprijed.

  • Naši članovi proizvode sve. Trenutačno na tržištu idu žitarice, voće, povrće i preradevine, mliječni proizvodi i živa stoka. Dakle, većina proizvoda iz konvencionalne proizvodnje može se naći i u ekološkoj – kaže Radić.

Članovi Biopa u 2006. godini proizvodili su na 2.923 hektara gotovo 11,5 tisuća tona hrane i imali su u svom posjedu oko 1.000 tona stoke, a već nekoliko godina imaju organiziranu prodaju na ekološku osječko-središnje tržnici i povećali krug stalnih kupaca ekoproizvoda. Kad su u pitanju cijene tih proizvoda, u Biopi smatraju da one, iako znaju biti više od cijena proizvoda iz konvencionalne proizvodnje, ne mogu biti prepreka za njihove potrošače.

  • Visoka cijena ekoloških proizvoda uglavnom je predrasuda. Cijene ekološkog voća kod nas su, na primjer, oko 30 posto više. Slično je i s proizvodima od životinja i s povrćem, a ratarski proizvodi postižu oko 20 posto višu cijenu. To su cijene koje se u Osijeku mogu smatrati višima, ali u Zagrebu baš i ne. Naravno, tržište diktira cijene i one ponekad znaju biti i niže od onih konvencionalnog proizvoda – smatra Radić.

No, kad je u pitanju izvoz, u toj udruzi smatraju da se problemi javljaju tamo gdje nemaju veze s ekološkom poljoprivredom, već više s našim domaćim preprekama i tržišnim problemima u inozemstvu na koje i inače nailaze naši izvoznici.