Hrvatska tvrtka ne zna obojiti cijev u bijelo

Gospodarski savjetnici Ministarstva vanjskih poslova, čast iznimkama, u veleposlanstvima diljem svijeta ne rade ništa ili barem ništa posebno korisno za hrvatsko gospodarstvo. Istodobno, i hrvatski proizvođači, čast iznimkama, ne rade ništa ili barem ništa pretjerano korisno kad je riječ o probijanju na strana tržišta kvalitetom i količinom svojih proizvoda.

Tako otprilike zvuči sažetak svih priča objavljenih na temu gospodarske diplomacije jer, istaknut će gospodarski diplomati, a složit će se poduzetnici, u izvještavanju o povezanosti jednih i drugih moguće je čitati dvije vrste priča. Jedna je ona u kojoj se gospodarstvenici žale kako od gospodarskih diplomata najčešće ne mogu dobiti pravodobnu informaciju niti dovoljan angažman u promicanju njihovih kompanija u poželjni krug izvoznika jer na tim položajima ne rade ljudi koji nešto o gospodarstvu i izvozu znaju, već nečaci, rođaci, sinovi i kćeri iz uspješnih, važnih ili po-vlaštenih obitelji.

Žalbe zvuče otprilike ovako: ‘Šaljemo e-mailove, zovemo telefonom, molimo i pitamo, a najčešće nas se prespaja od jednog službenika do drugog, pri čemu onaj drugi manje zna od prvog i tako u krug dok se ne umorimo i ne prestanemo zvati te očajni odustanemo od gospodarske diplomacije koja bi se slobodno mogla zvati ‘gospodarskom birokracijom s diplomatskom putovnicom’.

S druge strane, naravno, kao i s prve, savim neslužbeno, zbog općeprihvaćenog nepisanog ‘pakta o javnom nenapadanju bez ozbiljnijeg povoda’ može se čuti da hrvatski gospodarstvenici, posebice proizvođači, pojma nemaju, niti žele učiti, o tržištima na koja žele iskoraciti. Pa odgovori na pritužbe poduzetnika glase otprilike ovako: ‘Hrvatski proizvođači koji žele izvoziti misle, a nemaju pravo, da imaju najbolji proizvod na svijetu koji, naravno, žele prodati po najvišoj mogućoj cijeni, a pritom uopće ne žele slušati koje bi sve razine kvalitete i količine njihov proizvod ili usluga trebali zadovoljiti da bi došli na priželjkivana strana tržišta, niti žele doznati nešto više o konkurenciji na tim tržištima. Ne razumiju što je posao gospodarske diplomacije te vjeruju da imamo čarobni štapić, ali se njime, zato što smo zločesti, ne želimo koristiti.’

Objektivno, možemo zaključiti da su obje strane u pravu i da je istina negdje u sredini. Naime, hrvatsko gospodarstvo ima nedovoljno kvalitetnih proizvoda, a hrvatska gospodarska diplomacija znanjem i sposobnostima potrebna za taj posao daleko je ispod potrebne razine.

Da nije gotovo tragičan, naš bi pokušaj da o razgovarati s nekoliko gospodarskih savjetnika u odabranim zemljama. Pritom smo se htjeli voditi neupitnim kriterijem robne razmjene Hrvatske s ostatkom svijeta i u priču uključiti gospodarske savjetnike prvih deset zemalja po rezultatu u trgovackoj razmjeni s Hrvatskom. Nije prošlo, nismo dobili dopuštenje niti argumentirano objašnjenje zašto ga nismo dobili.

Drug kriterij bio nam je pokrivanje cijelog svijeta pa smo zamolili dopuštenje za razgovor s po jednim gospodarskim savjetnikom sa svakog kontinenta. Ni to nije prošlo. Ipak, u MVPEI-u su na naš interes za temu reagirali začudujuće brzo. Nisu im trebala ni tri dana i u Ministarstvu je održan kratak sastanak na kojem je Lideru dopušteno da razgovara s gospodarskim savjetnicima u Rusiji (Iva Pletikos), Bosni i Hercegovini (Snežana Nemec), Ukrajini (Stjepan Glas) te Nizozemskoj (Aleksandar Sunko). Iz resornog ministarstva napomenuto je da ‘razgovor’ treba obaviti pisanim putem (e-mail), a nikako.

Dopuštenje za komunikaciju upravo sa spomenutih četvero ljudi može se tumačiti time da je ministarstvo Kolinde Grabar Kitarović, za koje ciničniji komentatori tvrde da ga de facto vodi Miomir Žužul, Lideru ponudilo najbolje što ima (jer kriterije odabira nisu htjeli objasniti), vjerujući valda da je tako osiguralo najbolju moguću kontrolu informacija i fantastičan PR učinak.

Jedan od ključnih prigovora gospodarskoj diplomaciji jest da energiju ulaže u one zadatke koji su od ‘državnog interesa’, a mnogo manje pozornosti i brige posvećuju malom i srednjem poduzetništvu.

• U recentnom razdoblju jednoj sam tvrtki omogućio posredovanje u postizanju izvansudske nagodbe s nizozemskom tvrtkom s kojom je imala materijalni spor. Drugoj sam hrvatskoj tvrtki, zainteresiranoj za plasman izvorske vode za piće na inozemno tržište, pribavio podatke o tržišnoj regulativi i o mogućim kontaktima u nizozemskim ustanovama. Tvrtka je pronašla i distributera u Nizozemskoj, a o tome je li posao sklopljen ili je sklapanje u tijeku, nisu me izvijestili. Volio bih da jesu jer bih imao potpuniju informaciju, ali tvrtke nisu dužne poslovne odluke dojavljivati diplomatskoj mreži – komentar je na tu temu Aleksandra Sunka, gospodarskog savjetnika u Nizozemskoj.

Uspješnost rada službe vanjskih poslova (bilo koje, pa tako i hrvatske) nije uvijek moguće kvantitativno vrednovati. Nizozemska je od 1993. do 2006. sudjelovala sa 6,5 posto u ukupnim izravnim inozemnim ulaganjima u Hrvatsku. Nizozemska su ulaganja dosegla vrijednost od 863,1 milijun eura, a ta je zemlja na sedmom mjestu među stranim ulagačima u Hrvatsku u 2006. godini, čemu je među ostalim svakako pridonijela gospodarska diplomacija.

Golema konkurencija najveća je teškoća u povećanju izvoza na zapadnoeuropsko tržište. U Nizozemskoj je maloprodajno tržište preplavljeno jeftinim proizvodima iz udaljenih zemalja u kojima je cijena rada niska. Kvaliteta, cijena te prilagodljivost najvažniji su zahtjevi tržišta. Dok je kvaliteta najčešće na strani hrvatskog proizvoda, u ostalim se elementima obično prepoznaju naše slabosti. Nedavno jedna od poznatijih tvornica u Hrvatskoj nije pravodobno reagirala na upit nizozemske tvrtke zainteresirane za narudžbu komponenata željezničkih vozila. Iz veleposlanstva i Ministarstva tijednima smo ih molili da nizozemska strani dostave ponudu. Jedna nizozemska tvrtka htjela je kupiti željezne cijevi, a naš je proizvođač odgovorio da ima cijevi, ali da ne može proizvesti cijevi bijele boje koju traže Nizozemci. Sve to upućuje na to da se hrvatski proizvođači teško prilagođavaju zahtjevima tržišta.

Kvalitetu rada gospodarskog diplomata prati i ocjenjuje njegova matična kuća – MVPEI, a osim što je dužan za svaku godinu pripremiti godišnji plan rada, dužan je podnosit i periodična izvješća o obavljanim zadacima. Hrvatske tvrtke koje su zatražile pomoć gospodarskog diplomata na neki način ocjenjuju njegov rad. Hrvatsko veleposlanstvo u Moskvi za njegov su rad u području gospodarstva mnogo puta pohvalilo hrvatske tvrtke i te su pohvale osobit poticaj za još učinkovitiji rad. Tijekom radnog dana obavljam niz različitih zadataka: pratim gospodarsku situaciju u Rusiji putem medija i susreta s predstavnicima ruskih institucija iz gospodarskog resora te s kolegama iz veleposlanstava zemalja akreditiranih u Rusiji. Sudjelujem na gospodarskim skupovima, sustancima stranih poslovnih klubova, a jedan dio dana posvećen je odgovaranju na upite hrvatskih tvrtki koje istražuju mogućnost ulaska ili povratka na rusko tržište.

Opseg posla koji treba obaviti jedna osoba golem je i to predstavlja velik problem, osobito ako se radi o tržištu za koje postoji poseban i povećan interes hrvatskih gospodarstvenika, kao što je slučaj s ruskim tržištem. Jedno od rješenja problema moglo bi biti otvaranje predstavnstva Hrvatske gospodarske komore ili Agencije za promicanje izvoza i ulaganja na tržištima koja bilježe povećan interes za hrvatske izvoznike.

Teško je govoriti o mjerama vlastite uspješnosti budući da sam čvrsto uvjeren kako se dobri rezultati mogu postići samo timskim radom. Kao jedno od mjerila uspješnosti rada gospodarske diplomacije može se promatrati trend rasta trgovacke razmjene, koja je u Ukrajini u posljednje četiri godine porasla s 20-ak na 120 milijuna dolara ili rasta hrvatskog izvoza koji je, samo u ožujku ove godine, porastao za tri puta u odnosu na lani. Gospodarska diplomacija u tom procesu djeluje kao jedan od kotačica odgovornih za kvalitetno funkcioniranje cijelog mehanizma.

Najveći su izazovi mog posla u Ukrajini veliko tržište i gotovo neograničeni potencijali za daljnje unapređenje gospodarske suradnje. Ukrajinsko gospodarstvo posljednjih petnaestak godina prolazi kroz prilično burno tranzicijsko razdoblje. Hrvatski izvoznici još ne pokazuju dovoljno odlučnosti za dolazak na to tržište i upravo na tom području treba uložiti dodatne napore kako bi ih se prenošenjem realne i objektivne slike o stanju u ukrajinskom gospodarstvu potaknulo na to da se odluče za poslovanje u Ukrajini. Važno je da im se pruži odgovarajuća potpora u Hrvatskoj, odnosno da se striktno provode odredbe strategije hrvatskog izvoza koju je izradilo Ministarstvo gospodarstva. Dodatnom liberalizacijom viznog sustava za poslovna putovanja dao bi se poticaj kretanju poslovnih ljudi, a samim tim olakšao protok robe i kapitala u oba smjera.

Kvaliteta rada svakoga gospodarskog savjetnika trebala bi se procjenjivati kroz njegov angažman i rezultate. Za učinkovitiji rad gospodarske diplomacije nužna je potpora te svakodnevna komunikacija s institucijama u Hrvatskoj. Gospodarski savjetnik mora znati prepoznati koje investicijske mogućnosti pruža zemlja u kojoj radi te konkretno upozoriti gdje i kroz što hrvatsko gospodarstvo može naći svoj interes i uložiti kapital, ali i prepoznati moguća ulaganja u Hrvatsku. Zadaća gospodarskog savjetnika je u najkraćem mogućem roku kvalitetno zadovoljiti zahtjeve i upite gospodarstvenika u Hrvatskoj.

U radu gospodarskog savjetnika, prema osobnom mišljenju, ali gledajući i iskustvo, mora postojati određena doza poduzetničkoga duha. Savjetnik mora shvatiti da je pri donošenju odluke za tvrtku važna svaka informacija o tržištu BiH. Kada kvalitetno i u roku ispunite zahtjeve, odgovorite na upite i uspostavite kontakte koji mogu dovesti i do konkretnih rezultata, tada to predstavlja i izazov i vaš uspjeh. Izazov je veći što je zemlja u kojoj radite složenija i zahtjevnija poput BiH. Naime, nemalo puta zbog kompleksnog ustroja države, nekoliko razina vlasti, mentaliteta i postovanja tradicije poslovanja koje još uvijek ne prati suvremenu poslovnu komunikaciju te drugih elemenata morate biti strpljivi, ali i krajnje uporni kako biste ostvarili konkretna rezultate.

Stjepan Glas, gospodarski savjetnik u Ukrajini, za svoj je rad nagrađen odlikovanjem Zakarpatske komore za velik doprinos razvoju gospodarstva tog područja te je izabran za potpredsjednika Međunarodnoga trgovačkog kluba Ukrajine, čije je djelovanje cijenjeno u poslovnim krugovima te zemlje. Kad je riječ o pomoći malim i srednjim poduzetnicima, kaže kako je primjetan trend sve većeg javljanja takvih tvrtki neposredno veleposlanstvu. Njima se, kaže, promptno odgovara na pitanja.

Kao primjere uspješne diplomatske pomoći mogu navesti tvrtku iz Vukovara kojoj smo pomogli u pronalaženju pouzdanog partnera u sferi crne metalurgije, kao i tvrtku iz Zagreba kojoj je pružena pomoć u otvaranju vlastite tvrtke na teritoriju Ukrajine i u uspostavljanju neposrednih kontakata s ukrajinskim poslovnim partnerima – kaže Glas.

I u Bosni i Hercegovini, svjedoči tamošnja gospodarska savjetnica Snježana Nemec, interes za ulazak na tržište sve više iskazuju male i srednje tvrtke.

Pitanja se uglavnom odnose na zakonske regulative, poreze i doprinose te način registracije trgovačkih društava kao i na uspostavu kontakata s vlastima i tvrtkama – kaže Nemec.

Kao i Sunko, ističe da poduzetnici gospodarskim savjetnicima većinom ne javljaju jesu li skloplili posao unatoč zamolbi za povratnu informaciju kako bi savjetnici znali jesu li bili učinkoviti.

Malim je poduzećima, kaže Iva Pletikos, gospodarska savjetnica u Rusiji, veleposlanstvo nerijetko jedino početno utočište za dobivanje osnovnih informacija o tom tržištu.

Zanimanje za rusko tržište je veliko i svaki dan odrađujem niz upita hrvatskih tvrtki. Obično je riječ o pitanjima vezanima uz specijalizirane sajmove, utvrđivanje boniteta ruskih partnera, informacije o uvjetima izvoza, pomoći u pronalaženju poslovnih partnera, a katkad i o početnom istraživanju tržišta za pojedini proizvod – kaže Pletikos te dodaje da je od prosinca 2005. do srpnja ove godine obrađila oko 150 pitanja hrvatskih kompanija.

Uz te lijepe vijesti, mali i srednji poduzetnici, a veliki ne mogu ništa bolje reći, ipak nisu zadovoljni gospodarskom diplomacijom. Možda joj je sporost ipak najveća mana jer je činjenicu da se internetska stranica Hrvatske gospodarske diplomacije, dostupna putem internetske stranice resornog ministarstva, pripremala godinu dana, teško pozitivno komentirati.

Kad je riječ o sadržaju stranice, porazno je što nije čak ni dovršena, ne sadržava popis gospodarskih savjetnika i njihove e-mail adrese, a u pluseve joj se može ubrojiti samo to što sadržava gospodarske prikaze 39 zemalja. Bit će zanimljivo pratiti koliko će se često ti prikazi ažurirati aktualnim podacima i promjenama na tim tržištima.