Prošlotjedna odluka Upravnog odbora Hrvatskoga fonda za privatizaciju da kao najbolju ponudu za kupnju KIM Mljeke Karlovac d. d. odabere onu poduzeća Chemoderm dugoreškoga poduzetnika i gradskog vijećnika Ivana Šimića našla je na razne reakcije u javnosti, od neskrivenog razočaranja i protivljenja KIM-ove podružnice Sindikata PPDIV-a, pa do odobravanja zagovaratelja opcije da se nikako nije smjelo dopustiti prodaju KIM-a bilo kojem inozemnom ponuđaču, pa tako ni nizozemskom Danube Foodsu pod upravom investicijskog fonda Salford.
Lanjska dobit Šimićeva Chemoderna od pet tisuća eura, u odnosu na stotine milijuna eura dobiti koje ostvaruje Danube Foods, koji je preuzeo i unaprijedio poslovanje glavnih mljekara u Srbiji, tek je jedan od argumenata protivnika Šimićeva preuzimanju KIM-a. I ne ističući posbno da Chemoderm i Šimić dolaze iz kožarsko-trgovačke branše i bez iskustva u prehrambenoj industriji, Šimićevi oponenti zbog najavljenoga zaloga kreditom kupljenih dionica KIM-a kod Karlovačke banke poistovjećuju taj model s onim Miroslava Kutle, kojim je putem Dione i Dastre iz Globus grupe KIM financijski isisan i opterećen golemim kreditnim zaduženjima. Šimić bi, prema ‘dobro upućenim’ lokalnim izvorima, zauzvrat, kao bivši HSS-ovac a otprije tri godine nezavisni gradski vijećnik, trebao pomoći HDZ-u u toliko željenom rušenju dugoreške koaličije gradske vlasti predvođene HSS-om.
Mirno slušajući sve te primjedbe i optužbe, Šimić kaže da su se stvari u vrijeme donošenja i objavljivanja odluke HFP-a da Šimiću proda KIM za 15,9 milijuna kuna, plus 44,1 milijun kuna ulaganja u pet godina, odvijale prilično dramatično i u savsm suprotnim smjerovima.
- Istina je da sam još tjedan dana prije HFP-ove iznenadne odluke o prodaji KIM-a meni zapravo odustao od cijelog tog projekta i izazova. Od otvaranja ponuda do danas stalno se odgadavao izbor najbolje ponude. Imao sam garanciju Karlovačke banke na 16,5 milijuna kuna s valutom do 6. kolovoza, onda su tražili da produljimo garanciju do 9. listopada, pa nakon toga da garancija mora vrijediti do 31. listopada. U međuvremenu su do mene dolazile različite i ne baš povoljne informacije o stanju u KIM-u, pa sam baš u četvrtak, 2. kolovoza, dogovorio sastanak s predsjednikom Uprave Karlovačke banke Sandijem Šolom, na kojem sam mu namjeravao reći da definitivno odustajem od posla i da se opozove garancija i čitav već odobren kreditni aranžman. Dok sam čekao sastanak sa Šolom, nazvao me Zdenko Močnik, predsjednik KIM-ove udruge kooperanata, i čestitao mi na kupnji KIM-a! I Šola je bio iznenaden kao i ja, pa tek kad je osobno provjerio u HFP-u tu informaciju, postao sam svjestan velike odgovornosti koju sam preuzeo – kaže Šimić.
Za financijski aranžman koji mu se spočitava kaže da je počeo stavljanjem sve svoje imovine pod hipoteku, a da Karlovačka banka u doba sve veće bankarske konkurencije želi imati komitenta poput KIM-a, naravno, u zdravom stanju, a što će dugoročno, ističe Šimić, on uz čvrstu pomoć Kabe i ostvariti.
Šimić je rođen 1950. godine u Belavićima pokraj Duge Rese. Diplomu inženjera kožarskog smjera stekao je na Višoj kemijsko-tehnološkoj školi u Karlovcu, nakon čega je 1969. godine počeo poslovnu karijeru u tadašnjoj kožari ‘Ivo Marinković’, odakle je nakon dvije godine prešao u Tehnološki centar. Početkom 70-ih postao je član prinudne uprave u posrnujoj tvornici kože u Otočcu, i za to će razdoblje danas ustvrditi da mu je dalo osnovu u snalaženju u kriznim situacijama, aludirajući upravo na hvatanje ukoštanac s problemima nataloženima u KIM-u. Usljedio je tih 70-ih godina, priznaje Šimić, i učlanjenje u Savez komunista, ali kako kaže, bilo je to po nagovoru kolega, a navodno će se isto tako, kaže, dati nagovoriti i na aktivno bavljenje politikom 90-ih godina u članstvu HSS-a.
Nakon povratka iz Otočca u Karlovački Tehnološki centar, koji je tada u svojoj kožarsko-prerađivačkoj djelatnosti zapošljavao više od 700 radnika, Šimić je opet, kao tehnički rukovoditelj, imao prilike nositi se s problemima za starje tehnologije u uvjetima smiraja samoupravnog socijalizma.