Nitko ne mora koristiti rodiljni dopust osim obveznoga rodiljnoga dopusta do 42 dana djetetove starosti. Roditelj sâm odlučuje o korištenju ili nekorištenju tog prava. No posljedica njegove zloporabe može biti i gubitak novčane naknade.
Pravo na rodiljni dopust prema posebnim se zakonima priznaje radnicama u radnom odnosu, obrtnicama, ali i nezaposlenim majkama. Rodiljni dopust može trajati do godinu dana, a za rođenje bližanaca, trećeg i svakog sljedećeg djeteta čak do tri godine djetetove starosti. Vrijeme korištenja rodiljnog dopusta, odnosno vrijeme ostvarivanja prava na novčanu naknadu, priznaje se u mirovinski staž osiguranice. Sva se ta prava financiraju na teret ustanova socijalnog osiguranja, odnosno na teret državnog proračuna i u funkciji su državne pronatalitete politike.
Novčana prava prema osnovi korištenja rodiljnog dopusta ostvaruju se preko Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje. Iznos novčane naknade ureden je Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakonom o izvršavanju državnog proračuna koji se donosi za svaku proračunsku godinu. Iako je tehnika realizacije prava na novčanu naknadu vezana uz propise koji uređuju prava iz zdravstvenog osiguranja, to ne znači da je rodiljni dopust u svim obilježjima izjednačen s bolovanjem.
Prema čl. 66. Zakona o radu majka je dužna koristiti rodiljni dopust 28 odnosno 45 dana prije očekivana datuma porodaja i do 42 dana nakon rođenja djeteta. Ostatak prava na obvezni rodiljni dopust, koji traje do šest mjeseci starosti djeteta, odnosno prava na dodatni rodiljni dopust, koji traje do godinu dana, a za propisane slučajeve do tri godine starosti djeteta, može pod istim uvjetima koristiti djetetov otac. Već ta mogućnost da roditelji izaberu…
Ako je radnica zainteresirana ostati u stalnom kontaktu s poslovima, može prekinuti rodički dopust i vratiti se na rad ili koristiti pravo na rad u skraćenom radnom vremenu. Poslodavac joj je to dužan osigurati. U tom slučaju ona je obvezna, što prije, a najkasnije mjesec dana prije, poslodavcu dostaviti pisano najavu o namjeri korištenja prava. Poslodavac je dužan primiti radnicu na rad najkasnije u mjesec dana od dana kad je primio obavijest o najavi korištenja prava na rad u skraćenom radnom vremenu ili o najavi za povratak na rad u punom radnom vremenu. Ako je u međuvremenu prestala potreba za radom radnice na poslovima na kojima je radila prije početka korištenja prava prema osnovi roditeljstva, poslodavac je dužan radnici ponuditi ugovor o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova. Ako je u međuvremenu došlo do promjene u tehnički i načinu rada na radnome mjestu, radnica ima pravo na dodatno stručno osposobljavanje.
Koristi li radnica pravo na rad u skraćenom radnom vremenu, kod poslodavca ostvaruje pravo na plaću za fond sati koji radi kod njega, a za drugu polovinu radnog vremena ostvaruje naknadu plaće za skraćeno radno vrijeme. Naknada plaće za skraćeno radno vrijeme iznosi polovinu naknade plaće na koju bi radnica imala pravo da koristi rodički dopust.
To su bili argumenti u prilog tvrdnji da osoba koja koristi rodički dopust ne smije za to vrijeme raditi. S druge strane, treba podsjetiti na to da rodički dopust nije bolovanje. Rođenjem djeteta radnica nije privremeno izgubila radnu sposobnost, nego samo ima potrebu veći dio vremena provoditi njegujući dijete. Stoga rodički dopust ne može biti zapreka da osoba, ako joj to okolnosti omogućuju, i za vrijeme rodičkog dopusta otputuje na službeni put ili obavi neki posao. Dakako, poslodavac ne može radnici naložiti obvezu izvršavanja takva posla. Ali, ako postoji obostrana volja i ako nije riječ o svakodnevnom obavljanju poslova, nego o iznimci, mislim da nije zlorabljeno pravo na rodički dopust. To posebno vrijedi ako je riječ o poslu koji rodiča može obaviti kod kuće, uz minimalan izostanak iz doma.