Kad mali dioničari žele potkrijepiti tvrdnju da je ulaganje u određenu dionicu pravi pogodak, nerijetko na forumima koji se bave hrvatskim tržištem kapitala iznose podatak da je i Floričić kupio tu dionicu. ‘Sigurno Floričić i Purko ne bi većinu keša stavili u ovu dionicu da nemaju barem neke osnove’, ‘a jel’ znate, kolega, neku dionicu s kojom je Aureus Invest zaglavio i za radio manje od 50 posto’ – samo su neki od komentara koji potvrđuju da je Kristijan Floričić posljednjih godina postao kulturno ime u domaćim investitorskim krugovima. Dodatni dokaz za to svakako nudi i njegova biografija. U dionice je počeo ulagati 2000. godine, a 100-tinjak tisuća eura obiteljskog srebra u sedam godina pretvorio je u milijune – vrijednost njegovih dionica u hrvatskim tvrtkama u kojima je među prvih deset dioničara, prošle je godine iznosila oko 97 milijuna kuna, a danas one vrijede gotovo 240 milijuna kuna. Prije dvije godine pokrenuo je, zajedno s partnerom Miroslavom Jeličićem Purkom, i tri investicijska fonda koja trenutačno upravljaju s više od milijardu kuna. Sve to ostvario je do svoje 32 godine, što ga čini više nego kvalificiranim sugovornikom za pitanja hrvatskog tržišta kapitala.
-
Iako se već dvije godine govori da se više ne može očekivati visoke prinose, svjedoči smo spektakularnog rasta gotovo svih dionica. Što je omogućilo takav rast? – Do tog je rasta došlo zato što je znatan broj dionica bio fundamentalno podcijenjen. Jednostavno, dionice nisu bile realno vrednovane. A, osim toga, na tržištu su se pojavili brojni privatni ulagači kao i investicijski fondovi. To je ponajprije omogućilo jeftino zaduživanje građana, odnosno niske kamatne stope koje su prouzročila velika ulaganja u dionice. Tako se stvorila velika likvidnost koja je utjecala i na rast cijena. To se u načelu događalo u cijelom svijetu i Hrvatska nije jedinstveni primjer za tako veliki porast vrijednosti dionica.
-
Nisu se ostvarila niti predviđanja o padu cijena dionica o kojemu također slušamo barem godinu dana. Zašto? – Korekcija se još nije dogodila ponajviše zbog fondovske industrije u koju se slio jako velik novac – samo u prvim sedam mjeseci ove godine neto imovina otvorenih investicijskih fondova gotovo se udvostručila. Normalno je da se ta sredstva moraju plasirati na tržište i, praktički, ti su investicijski fondovi generator stabilnosti cijena. To je, dakle, glavni razlog zbog kojega tih korekcija nije bilo. A drugi je razlog to što nikom nije u interesu da cijena dionice padne – jednostavno nitko ne zarađuje na padu dionica, za razliku od američkog tržišta i drugih visoko razvijenih tržišta na kojima je to moguće zahvaljujući derivatima. Takvih derivata u Hrvatskoj nema i pad naprosto nikome ne odgovara.
-
Znači, nastavi li se novac ovim tempom prelijevati u fondove, možemo i dalje očekivati rast cijena dionica? – Naravno. Sve je moguće, ali to nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti. U svakom slučaju, prema fundamentalnim pokazateljima dolazimo do zaključka da su naše dionice skupe u odnosu na dionice iz drugih regija. To se može opravdati jedino znatnim porastom rezultata poslovanja tvrtki koje kotiraju na burzi, odnosno rastom cjelokupnoga gospodarstva, ali razlog može biti i špekulativne naravi. Najčešće je predvidjeti granice apsurda, kako u negativnom, tako i u pozitivnom smislu. Nitko ne kaže da cijene dionica neće i dalje rasti, ali mi tvrdimo da je veliki dio dionica u Hrvatskoj, u odnosu na neke druge usporedbe regije, znatno precijenjen.
-
Ipak se ne može predvidjeti pad u relativno kraćem razdoblju, recimo u narednoj godini? – Kad bismo to mogli predvidjeti, sve bi bilo lako… Većina fond menadžera slaže se da je granice apsurda najčešće predvidjeti. No, činjenica je da je burza u Hrvatskoj, kao i u regiji, u prvih šest mjeseci po rastu među 10 vodećih u svijetu. A to dugoročno apsolutno nije održivo.
-
Dio investitora poziva se na primjer Slovenije i navodi da su tamo dionice narasle nakon ulaska u EU pa će se onda isto vjerojatno dogoditi i u Hrvatskoj, odnosno neće se ostvariti pesimistične prognoze o padu dionica na našoj burzi? – Nitko ne može točno procijeniti kako će se kretati dionice i koje su granice do kojih to može ići. Slovenija je nakon ulaska u EU zabilježila dvije godine stagnacije, a rast cijena nijednih dionica itekako je vezan uz gospodarski rast. Mislim da je teško jednoznačno tvrditi što će Hrvatska dobiti ulaskom u EU i što će se događati s cijenom dionica.
-
Dođe li do korekcije, koji je najgori scenarij? – Najgori je scenarij da dođe do velikog povlačenja novca s tržišta kapitala, odnosno da sami investicijski fondovi zbog povlačenja novca moraju likvidirati svoje pozicije. U takvoj situaciji dolazi do unovčavanja po bilo kojoj cijeni. Ipak, mislim da je taj scenarij teoretski moguć, ali malo vjerojatan. Naime, čim cijena padne ispod određene razine, dolaze novi investicijski fondovi koji u padu dionica prepoznaju priliku i žele na tome zaraditi. S obzirom na to da je hrvatsko tržište, kao i tržišta u regiji dio globalnih svjetskih tržišta, značajnije promjene na burzi mogu se samo globalno pokrenuti. A svjetska kriza sigurno neće krenuti iz Hrvatske.
-
Kakav je vaš scenarij za slučaj takve krize? – Uvijek morate odgovorno upravljati imovinom, odnosno dobar dio imovine mora biti u najkvalitetnijim vrijednosnim papirima. Dobar dio naših sredstava plasiran je u gotovini, obveznicama, dakle izuzetno je brzo unovčiv u slučaju krize.
-
Pojedini investitori smatraju da možete manipulirati na burzi jer vaši fondovi ulažu u iste tvrtke u kojima vi imate udjele? – To je apsolutna besmislica. Iz vašeg popisa malih dioničara vidljivo je da je najveći dio moje zarade u prošloj godini ostvaren na Končaru, koji držim već tri godine i čije sam dionice imao i prije osnivanja društva za upravljanje. Prema tome, društvu ne trebaju nikakve manipulacije. Naše je poslovanje uvijek transparentno. Uostalom, kao društvo za upravljanje usvojili smo određene pravilnike o sukobu interesa i za njih još čekamo odobrenja, a prema njima ćemo Purko i ja u dogledno vrijeme praktički prestati trgovati.
-
Znači li to da ćete više vlastitih sredstava prebaciti u svoje fondove? – Apsolutno, to nam je cilj. Praktički, sada ćemo biti ograničeni u trgovanju i više nećemo trgovati vlastitim sredstvima, naravno osim prodaje postojećih dionica, a vlastita ćemo sredstva prebaciti u svoje investicijske fondove. Naravno, u nekom vremenskom roku, kako ne bismo remetili tržište.
