Ne može se čovjek deset godina prejedati, a onda očekivati da će bez gladovanja, uz ‘čarobni’ napitak, skiniti višak kilograma u deset dana. Možda se ekonomska dijeta može koliko-toliko držati pod kontrolom, ali cijenu života iznad mogućnosti, zaduživanjem u inozemstvu, zanemarivanjem izvoza i poticanjem uvoza, prije ili poslije mora platiti.
Da bi se smanjila šteta, prvi korak je država, Središnja banka, poslovne banke, tvrtke, obitelji i pojedinci – prihvatite problem postoji. To se, međutim, još nije dogodilo. Svi okreću glavu od problema slijepo vjerujući da su upozorenja tek plod paranoje i da će svjetski ekonomski bum, poduprt ulaskom Hrvatske u EU, omogućiti da se i dalje živi iznad mogućnosti.
Nažalost, u mjesecima koji dolaze najmanje je izgleda da se prihvati postojanje problema. Najvažniju ulogu u promjeni percepcije imaju političari. A oni, bez obzira na to jesu li u poziciji ili opoziciji, uoči izbora ni pod najtežim mukama ne bi glasačima odašiljali loše vijesti i tražili bolna održavanja. Pa tako u Vladinoj proračunskoj projekciji od 2008. do 2011. ignoriraju rast vanjskoga duga i robni deficit (usput, u tom se dokumentu ‘copy-paste’ metodom jednostavno kopiraju cijeli odlomci iz nekih prijašnjih dokumenata). A Sanader i njegovi ministri dijele obećanja i povlastice na sve strane. Ni u SDP-u, počevši od istupa Zorana Milanovića, nisu voljni ljudima reći da dolaze teška vremena.
Da bi se smanjila šteta, prvi je korak – država, Središnja banka, poslovne banke, tvrtke, obitelji i pojedinci – prihvatite problem s kamatama i kreditima postoji. Rijetki su za to sposobni…
