Piše: Ivo Kozarčanin

Vraća se prava Bakarska vodica. Nije to umjetno gazirano piće koje se desetljećima mučkalo desetak sekundi prije Nove godine i zbog kojega mnogi i danas kažu da ne vole pjenušće, nego prirodno pjenušavo vino koje se otprilike do kraja Drugoga svjetskog rata proizvodilo od grožđa s terasa iznad Bakra. Prije šest godina članovi udruge Praputnjak počeli su krčiti makiju između istoimenog mjesta iznad Bakra i mora. Posadili su i 2.200 trsova beline, autohtone sorte vinove loze koju su stanovnici Praputnjaka sačuvali na brajdama oko kuća, a slična je žlahtini s obližnjega Krka. Prva je berba bila 2005. i od nje je tradicionalnom metodom proizvedeno dvadesetak boca pjenušca Stara bakarska vodica.

Tradicionalna metoda u ovom je slučaju izvorna bakarska. Grožđe se bere u hladno doba dana i odmah se skidaju bobice s peteljki pa se mulja i preša. Nakon 24 sata taloženja bistri se mošt više puta filtrira i pusti da provrije u bačvi, ali ne do kraja. Pretoči se u boce i ondje se nastavlja tiho vrenje. U tome je i glavna razlika između bakarske i šampanjske metode. U Champagne mošt najprije ‘normalno’, u bačvama, provrije i postane vino. Nakon toga se vrenje u boci ponovno potiče dodavanjem sladora i kvasca. U Bakru stari vinari vrenje nisu ni prekidali, nego ga je u boci nastavio poticati slador koji nije fermentirao u bačvi. Tako se dobivao lagani pjenušac koji nije bio dugoga vijeka. Punio bi se u boce oko Božića, a uglavnom ispio do Uskrsa. Prve boce nove Stare bakarske vodice počet će se prodavati nagodinu. To ponovno neće biti ozbiljno pjenušavo vino koje tri, pet ili više godina sazrijeva u boci prije dolaska na tržište. Zahvaljujući suvremenijoj tehnologiji, vjerojatno ga ipak neće trebati popiti do Uskrsa pa bi moglo postati i zanimljiva primorska atrakcija – ljetni mladi osvježavajući pjenušac.

Pod imenom Bakarska vodica proteklih se nekoliko godina prodaju i dva poprilično dobra pjenušca. To su Bakarska vodica grand cuvée i Bakarska vodica prestige. Oba vina nemaju doslovce nikakve veze s Bakrom i Hrvatskim primorjem jer ih za Istravino puni slovenski kralj pjenušaca Janez Istenič. Bakarska vodica grand cuvée pjenušac je koji bi trebao nalikovati Isteničevu najpopularnijem vinu No. 1. To je ime taj nekadašnji vratar Olimpije i juniorske reprezentacije bivše države vinu dao prema broju na svom dresu. Nakon ranoga završetka nogometne karijere zbog ozljede Istenič je završio agronomiju, a vina je počeo proizvoditi 1968.

Tada je kupio prvi komad zemlje u Staroj Vasi pokraj Bizeljskog, odakle su i roditelji njegove suprige Mihele. Prvu je berbu imao na dan rođenja kćeri Barbare, po kojoj se i danas zove jedan od 12 pjenušaca Kuće Istenič. A najpoznatiji, No. 1, Istenič pravi samo u najboljim godinama i od biranoga grožđa. To su vino služili su i tijekom boravka pape Ivana Pavla II. u Zagrebu 1994. Bakarska vodica grand cuvée ipak nije No. 1, što se vidi i po cijeni jer stoji 50-ak kuna, dvostruko manje od ‘originala’. I sâm Istenič je na predstavljanju tog vina početkom ljeta 2004. rekao da su vina vrlo slična, ali da ipak nisu ista. Istenič je napunio i manju količinu Bakarske vodice prestige 2000., ali to vino u trgovinama nisam vidio.

Već i to što se netko odlučio slovensko vino iz Bizeljskog prodavati pod starim hrvatskim imenom dovoljno govori koliko mu je malo stalo do tradicije i do vina. Ne treba se zbog toga čuditi jer ni obične Bakarske vodice Istravina nemaju veze s Bakrom i zaleđem toga gradića. Crvenu verziju, koju je tvrtka nazvala rubin, proizvode od merlota, a bijelu, special, od malvazije i bijelog muškata; grožđe je iz Istre.